Zrak ispod mora | Tomica Bajsić

SPOMENIK BEZIMENOM HEROJU

Ljudi iz rezervne jedinice kojoj je pripadao optužili su ga da ih je napustio noć prije. Iako se vratio na liniju sasuli su na njega drvlje i kamenje i digli graju preko svake mjere.
Tvrdio je da se izgubio, a oni su ga optuživali za bijeg i kukavičluk.
Budite sretni, rekli smo im, što se vaš prijatelj živ vratio. Što god je učinio prirodno je svima, tako i naglo mobiliziranom ribaru ili poljodjelcu bačenom pred vatreni zid.
Unatoč tome, izopćili su ga iz društva.
Zatim, kada smo s njihovim zapovjednikom išli im u susret, ti isti što su digli graju preko mjere na svog druga, zamijenili su nas za neprijatelje, jer smo dolazili iz smjera položaja koji su upravo napustili.
Iskočili su iz grma i raspalili na nas rafale s udaljenosti od deset metara. Srećom, raspršila se zrna, ranili su samo svog zapovjednika u nogu i nestali.
Ne ostavljajte me, rekao je propucani. Previli smo ga i poslali na nosilima u bolnicu.
Sutra je uslijedio tenkovski napad i cijela se ta rezervna jedinica povukla. Njihov je izopćenik ostao. Iako nije imao ratnog iskustva, hrabro je dočekao tenkove, poginuo u tom napadu; njemu jedinom treba pisati časno ime bezimenog heroja.