Zrak ispod mora | Tomica Bajsić

RAT ZA VODU

 

Barni i Fred
živjeli su u bolnici
za ratne ranjenike
u Krapinskim toplicama
gdje su bazeni i saune
i Fred i Barni
držali su
pištolj pod jastukom
i bocu viskija pod krevetom
svadili se do krvi oko politike i
lijepili postere svojih velikana
– Barni je bio Tito,
Fred je bio ban Jelačić.
Bili su nepomirljivi što se tiče
prava prvenstva na bazenima
nisu se dali od nikoga namagarčiti
imali su dulji staž od mnogih liječnika
i osoblja.
Barnija je žena ostavila,
nije mogla čekati da se vrati
i on je uvijek poslije vizite molio
crvenokosu sestru da mu pridrži cigaretu
dok bi pušio u sobi, jer dugo je imao zamotane ruke.
Bilo je to zato što se prignuo zavezati žnirance i
aktvirao minu skrivenu u travi…
U veljači poslije bolničkog bala pod maskama
odvela je medicinska sestra Barnija sebi u sobu,
a on je od tada trošio plaću na njene parfeme.
Tih je ratnih godina u toplicama
bilo svega i tuluma do zore
i pucnjave i talačkih kriza
Ponekad bi Fred
noću po jeftinijoj tarifi
primio poziv od prijatelja
iz staračkog doma Legije stranaca,
čovjek s kojim je u Afrikama
dijelio sve po spisku
pričao bi kako u vrijeme mirovine
na ples stignu djevojke iz luke
veselo se živi bar jedan dan, i
najstariji, i nemoćni,
za svakog po nešto.
Slijedeći rat,
rekao je iz prve ruke Fred Barniju
dok su poslije masaže u Krapinskim toplicama
ležali umotani u ljekovito blato –
bit će rat za vodu.
Barni i Fred
jednom bili su vojnici
i najbolji prijatelji
jedan drugom.