Zrak ispod mora | Tomica Bajsić

ZAČARANA ŠUMA

 

Kako je?
Bit će boljih dana.
Bit će boljih dana? Takav pozdrav još nisam čuo.
To je moj, unikatan, trebao sam ga patentirati, samo nisam stigao, zbog rata.
Noćas u snu došla mi je smrt i rekla kada bi se ljudi prestali buniti protiv mene ne bi bilo potrebe da lutam bespućima svijeta s kosom u ruci. Ali ne bi znali da smo živi, rekao sam joj, buniti se protiv smrti znači živjeti. Onda ću biti okrutna,
odvratila je smrt.
Je li ovaj dan drukčiji od drugih?
Ovaj dan nije drugačiji od drugih. Ali uvijek postoji nada, zato kažem bit će boljih dana. Tako kupujem kartu za sutra.
Ima li što o nama u tim papirima koje nosiš?
Ima, evo vidi, komadić Optimističnih glasova iz Čarobnjaka iz Oza:
prehodati šumu
napustiti tamu
odriješiti se noći
zakoračiti u sunce, na svjetlo
hodati samo ravno
u susret
najveličanstvenijem mjestu
koje postoji na zemlji
ili na nebu
zadržati dah
držati se svog srca
uhvatiti se nade
prići do vrata
pokušati ih otvoriti
vidjeti što će se dogoditi.
Vozim, ali kao da stojim, ispod zvuka.
Kroz tamna stakla Nissan Patrola
nalazim svijet u pokretu.
Mlada opatica čeka autobus,
kroz grane oraha,
blista ničim izazvana ljepota.
Gdje će je odvesti?
Statično nije prirodno nikome, i
zemlja pod nama okreće se bez prestanka.
Želio bih zaustaviti taj trenutak,
ako treba opet u ime crkve prognati Galilea
koji je izmislio sva ta gibanja, migracije ljudi,
ptica i planeta, koji nas je previše približio suncu
od kojeg ćemo izgorjeti.
Htio bih zadržati vrijeme u spokojnom okviru tih grana oraha,
u ove dane svaki je pokret opasan, možda će na Vran planini
autobus presresti drumski razbojnici, nekoga ubiti,
opljačkati i silovati. Opet, opasno je tim ljudima i
ostati u kotlini sa svih strana priklještenoj topovima
i bacačima raketa lunarne snage, koji su u stanju proizvoditi
kratere poput onih na mjesečevoj površini.

 

* * *

Lijepa kakva jest, hoće li ona stići pratiti lišće,
po suncu, hoće li joj ruka zastati dok izvlači
vodu iz bunara nekog samostana na Braču,
Viševca na Krki.
Hoće li joj korak biti spokojan jednom
kada se nađe na litici Kozograda iznad
Fojnice gdje se bosanska kraljica Katarina
pojavila zadnji put uspravna pod samo njenim
suncem i mjesecom, čekajući na četrdeset jahača
u crnim pelerinama, koji je vode u sigurno,
daleko od sultana.
A šume šute, ne zvone u noći. Vitezovi
ne dolaze. Osjeća to zato što je zrak prelagan,
nema ni potiska ni intruzije, ništa ga ne lomi.
Toliko je rijedak da kraljica
osjeća
kako bi mogla lebdjeti
samo kada bi skočila s litice.
Vrijeme izmiče
mač
za njenog sina Sigismunda
ostavit će u Dubrovniku kao zavjet –
nadu u povratak, zakupiti lađu i otploviti
u Rim izmoliti od pape križarsku vojnu.
Neće doživjeti vidjeti ni svoju djecu
ni križarsku vojnu.
Kao vjerenica svjetla, mlada opatica
koja sada čeka na autobus za izbjeglice
naučit će prikupljati uzdahe u crkvenim
hodnicima kao korake svog puta u nepoznato.
Hoće li dani biti dugi, a godine kratke?
Otvaram prozor i zapuhuju me ugarci
paljevina i pepeo umrvljenog kraljevskog grada Jajca
poput krhotina komete cestom hodaju
preživjeli očevi i djedovi, žene i djeca
cijele obitelji

 

* * *

sa rubova šume još pucaju na kolonu
vozimo pred njih jer pripadamo jedni drugima
moramo ih zaštititi oni nam daju spokoj i svjetlo
a mi smo njima izlaz u slobodni svijet.
Nema 40 vitezova u pelerinama nema pape Sixta ni križara
nema ni čarobnjaka.
Doktor kojeg smo pokupili na cesti izgubio je razum,
ponavlja samo kako je pet stotina ljudi mrtvo na brdu a
kasnije će stati pod tuš u hotelu i dugo se neće micati
ni skinuti pancirku sa sebe.
Bistra će ga voda obaviti u štit …
A sada vještica je začarala šumu listovi su njene lasi
ovdje smo samo strašilo, limeni čovjek i plašljivi lav
ovdje je negdje i neka mala Dorothy, hoda cestom kao
krhotina komete.
Hoće li ikada više moći pjevati? Njene oči još imaju iskre.
Hoće li nas ona moći voditi?
(cesta prema Travniku, s kolonama izbjeglica iz Jajca u jesen 1992., koju smo išli osigurati prilikom pada tog grada u ruke Srpske vojske nakon dugotrajne opsade, bila je bjesomučno zasipana srpskom artiljerijom s okolnih brda iako su izbjeglice većinom bili civili … )

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.