Zrak ispod mora | Tomica Bajsić
NAPAD U AUTOBUSU
Lijepo sam ti, sine,
rekao, kada nosiš pečeno pile,
nikada ne idi autobusom,
naročito ne između 11 i 3 sata
popodne, bez obzira što je put
kratak
taj miris
širi se poput zova sirena
nikoga ne može zaobići,
ubijalo se
u prošlosti i za manje,
od Francuske revolucije nadalje.
Još si mlad i ne razumiješ
kakvi su ljudi kada su gladni.
Drugi put molim te
hodi pješke doma s tržnice.
Iako neće zadržati toplinu,
pile će bar stići kući
neoštećeno.
Sadržaj
Avioni i brodoviHodati u tenisicama iz 20-og stoljeća
Maybe Airlines
Srebrenica
O porijeklu revolucija
Stampedo
Prokleta znatiželja
Zrak ispod mora
Tri tisuće dana u afričkoj prašumi
Republika
Sekundarne misli
Strašna čežnja
Začarana šuma
Narodna astronomija
Mjesto za provesti ljeto
Koža na bubnju
Zaustavljeni u skoku
Moja je baka stigla iz Kine
Razgovori u tramvaju
Svi mi
Gauguinova kletva
Montparnasse 19
Spomenik bezimenom heroju
Geografija poezije
Vindjakna njujorških smetlara
O nestalima i stalno odsutnima
Dijete je rođeno
Seljan Bros Amazon Co.
Oči kao arhipelag
Majko svih stvari
Krv drugih
Noć u prirodoslovnom muzeju
Rat za vodu
Nazovi mr. Songa
Koncert
Tropska kiša
Prva zrakoplovna
Moreplovni ljudi
Napad u autobusu
Nijema zvona
Tri kralja Viktora Vide
Tri vile na Bledu
Bibliobus
Kako je ukradena jedna boja
Preko rijeke i u šumu
Impresum