Zrak ispod mora | Tomica Bajsić

DIJETE JE ROĐENO

U ranu jesen vozim se između palog lišća. Kakvih sve oblika i boja nalazim u bremenitom tlu, kao da svaki list nosi svoju priču.
Oko mene ljudi jure Zrinjevcem naprijed i nazad i ljute se što im smetam polaganim krivudanjem svog bicikla.
Sretni čovječe, govore mi ironično, kada ideš tako kao da se nigdje ne žuriš, kao da nisi hitno potreban na nekom mjestu, kao da nemaš računa za položiti svojoj zemlji, svojim precima, svojim poslodavcima.
Moje dijete je upravo rođeno, rekao sam, iako ih nije previše zanimalo.
I kako sam postao otac, odgovoran sam svojoj obitelji, ni zemlji ni precima ni slučajnim prolaznicima, isto kako je i vojnik u ratu odgovoran svojim suborcima i ljudima na koje nailazi, ni generalima ni predsjednicima.
Sreo sam onda jednog poznanika koji se vijesti iskreno razveselio i otišli smo u prvi bar nešto popiti i tako ublažiti tu zlovolju čovječanstva. Nisam ni zaključao bicikl, što i ako ga ukradu slučajni prolaznici, samo jednom svako se dijete rodi.