Wonderland | Marinko Koščec

17.

 

Dakle kod Branka nešto ipak pobuđuje simpatiju: te njegove depresije. Nepredvidive, neobjašnjive i nesagledivo moćne, kad takvu ljudinu pretvore u biljku. Nisu one vezane ni s kakvim problemima, naprotiv, problemi ga razvedre, razbude život u njemu. Naročito kad je kamion posrijedi. Onda oživi totalno! Prorade mu sve funkcije! I mozak, nema sumnje, koliko mu se znoji glava. Unutra sigurno kipi. Jer kakva inventivnost u domeni kletve! Koliko mašte u komunikaciji s getribom i kuplung-sajlom! I koliko vitalnosti! Piga se među kotačima kao gusjenica. Ruku do ramena zavlači u kamionska crijeva, nešto priteže, stenjući, dok mu ne popucaju kapilare u očima a znoj prokapa s nosa i brade, te ga ostavi za sobom duž hodnika, zajedno s masnim kvakama, dovracima, rukohvatima.

U mrtvim razdobljima kamionskih kvarova, s čavla u garaži skida kacigu s naočalama kakve su nosili avijatičari u Prvom svjetskom ratu, i lašti je. Brankov motor je imao prikolicu, u koju se moglo staviti komada, a često ga se i stavljalo. Brankova generacija odlazila je na izlete, na Kalnik ili Plješivicu, i u konceptu izleta bilo je toliko okusa avanture da nikome nisu trebala daleka putovanja. Tadašnja vozila rađala su se stara, s bezbroj kvarova, koji su prisvajali glavninu muških emocija. U svaki je izlet bilo strukturno ugrađeno nekakvo zavlačenje pod motor ili auto, improviziranje remena od hozentregera itd, i to je u događaj unosilo nešto romantično. Danas se na izlet ide jedino u Mercatone, ali auto je neophodno imati, i da bude u cvijetu mladosti. Ako ikamo, danas se putuje na Bali. I to nije daleko putovanje nego banalnost, to je puno bliže od tadašnjeg Kalnika. Kad se vratiš s Balija ne opisuješ svoje pustolovine nego kažeš Bio sam na Baliju. I to pokušavaš dokazati video-vrpcom na kojoj neuvjerljivo mašeš, s vijencem od banana oko vrata. Branko ne ide na Bali. Jednom tjedno ide na ribičiju, na Savu, uporno kao mazga, unatoč poruzi lovini koju donosi, i premda je  kompanjone davno pogubio. Na Darka više ne računa, ali mene, začudo, ne propušta svaki put pitati nisam li se ipak predomislio.

Vožnje već danima nitko ne potražuje. I Terezini projekti su posustali. Od nedavno ugušene revolucije, kanalizacija krotko klokoće. Pa si je on u toj pustoši zbivanja priuštio još jednu depresiju. Bilo je i drugačijih manifestacija, jednom je bez ikakva objašnjenja krenuo pješice od kuće, i nitko do sljedećeg dana nije znao gdje je, dok se nije telefonom javio s benzinske stanice negdje u Sloveniji, nek Darko dođe po njega. Češće ipak počne čita kataloge robnih kuća, točnije staklasto zuriti u teglice kiselih krastavaca, plastične registratore i omekšivače, te uskoro već beživotno leži na kauču. Ne ustaje ni radi ručka, hrana tek noću nestaje iz frižidera. Koliko će ovaj put potrajati? U zadnjoj epizodi Tereza ga je nakon tjedan dana zgrnula na pod. Pa se zarolao u tepih i nastavio ležati. Kao i sad, s tim mrtvim očima, poklopljen svim čemerom ovoga svijeta. Ne reagira čak ni kad ga Darkovi klinci bockaju čačkalicama. Uskoro će i djeca iz susjedstva dolaziti da ga razgledavaju, i njihove majke i rodbina, to beskorisno, neškodljivo čudo, dlakavog kita nasukanog na kauču.

Što li se točno događa unutra? Kakav ga mrak proguta, i zašto? Njegovi bližnji uvijek iznova dotiču to pitanje, ali brižno izbjegavajući zagrepsti. Postoji opasnost da dođu do istine, koju se nitko ne bi usudio izgovoriti: Branko živi samo jer mu žive organi. Nikakva psihička nadgradnja ne zamućuje čistoću njegove tjelesnosti, nikakva potreba za sadržajem ili razlogom. Drugi mu ukućani, istina je, ni sâmi nisu daleko, ali Brankov slučaj doseže krajnost: liši ga funkcionalnosti, oduzmi mu svaku zanimaciju, i sistem pada na nulu, u zjapeće ništa.

Ovaj put nije ga prizvala natrag ni situacija s Darkom. Ta ledena konsternacija u kući. Nevjerica i tiha nada da to samo sanjaju. Ili da će se Darko predomisliti. Doći k pameti. To je samo trenutno posrnuće uma. Darko je, zbilja, zadnji od koga bi čovjek tako nešto očekivao. Dobro, možda ne baš u svemu savršen, ali što se obitelji tiče, uvijek je bio uzoran. Odan i samoprijegoran suprug i otac. Takve slikaju za Milu. Samo eto, jedne večeri pokupe četkicu za zube i troje gaće i kažu Ne pitaj ništa, srce mi je razderano. Lovu za klince slat ću ti poštom. I nježno zatvore vrata.

A čovjek bi rekao da mu je Sanja idealna partnerica. Da mu kompjuter za sparivanje s neograničenom bazom podataka ne bi ponudio ništa adekvatnije. Razumije se u ono što mu je najvažnije na svijetu: hi-fi i auti. Zajedno su listali hi-fi časopise i nedjeljom gledali prijenose Formule 1. Više večeri u tjednu s drugim parovima kartali belu, i razgovarali o hi-fiju i autima.

Na zgarištu, u odsutnosti ikakva objašnjenja, ime mu je pod apsolutnim embargom. I svaki drugi razgovor zamire u skupnoj tihoj misi. Čak i djeca kao da instinktivno zaobilaze nezgodno pitanje. Naviknut će se, i zaboraviti, fantastično brzo. Koncept traume iz djetinjstva prenapuhali su psihijatri, u njemu otkrivši svoju zlatnu žilu. Stvarnost je drugačija. Svatko je zamjenjiv, očevi nadasve. Koji bi se otac svojem sedmogodišnjem sinu usudio postaviti pitanje: Da moraš ostati bez mene ili svojeg play stationa, što bi radije zadržao? Djeca su kao psi. Pas će ugristi kad ishlapi gazdin miris.

Karmen ipak nešto zna. Vidio sam joj u očima. I da će ispovjedni trenutak nastupiti u našoj intimi pred počinak.

– Ona je konobarica. U jednom kafiću dolje u kvartu. Prije dva mjeseca su se spetljali. I sad je trudna. Pa je odlučio postupiti viteški. Uvijek je bio idiot, ali ovo… Šta je to u vama?!

Evo, znao sam da ću podijeliti krivnju s njim. Kao da sam ga u najmanju ruku nagovarao.

– Sve je, kaže, isplanirano. Uzeli su u najam taj kafić, od njezine ušteđevine. Da se super isplati, nema greške. Ona će konobariti, barem prvih šest mjeseci trudnoće, on će brinuti za nabavu. Idila. I Sanju će valjda uzeti, čim se posao razgrana.

Još par frktaja i okreta s boka na bok i time, cijenjeni gledatelji, zaključujemo večerašnji program. Ne, ovaj put izgleda neće funkcionirati. U devedeset i devet od sto pokušaja moja se Pepeljuga kao na startni pištolj prometne u Trnoružicu, čim se okrene prema zidu i pokrije preko brade, no pour une fois, kao da je dočekala svoju noć prevrtanja i zurenja u strop. Evo ti ga malo. Za svu netrpeljivost prema mojoj nesanici, za usporedbe s odojkom na ražnju i za bubotke laktom u rebra kad se uzdasi pretvore u hrkanje. Noćas, naprotiv, moje je disanje pravilno i pravedničko. Moje je uho gluho za svaki signal supružničkoj sućuti. Kao da si je ti imala kad mi je trebala kao kruh nasušni. Kad sam čupao kosu nad usranim doktoratom, a prolazio je mjesec za mjesecom nakon isteka roka, i mjesto mi je visilo o zaboravnosti kadrovskih policajaca. Slatko li je tada bilo na sitno ubadati. U moje meditacije provaljivati sarkastičnim Onda, koliko redova? Ili zamišljati u kojim bih se sve zvanjima mogao okušati nakon otkaza, od knjižničarskog do kondukterskog. Iza svakog uspješnog muškarca stoji jaka žena, tako bi nekako rekao Branko. Iza neuspješnog stoji još jača. Muški je neuspjeh ženski Red Bull. Zadnja stvar koju možeš očekivati od žene je da ti bude prijatelj. Ljubavnica manje-više, kraljica vrlo rado, katkad čak i majka, dijete ipak češće. Ali prijateljska podrška? Ma pustimo podsjećanje na sve što su drugi postigli, kolege, prijatelji, neprijatelji, samo da si me prestala mučiti svojim durenjem. Brzo si shvatila kako me najlakše slomiti, lupanje vratima i dva dana ni a ni be, i u krevetu kao krepana riba ma koliko vapio za pomirenjem, ili šmrcaji iz kuta bračne grobnice, kao čavli pod rebra. I skidanje koferâ s ormara, barem jednom mjesečno. No, evo ipak nečeg dobrog u ovoj selidbi, odavde se kofere nema kamo odnijeti. Ali ostaje latentna prijetnja puknuća, i znaš ti predobro koliko me straši mogućnost da repliciram roditeljski raskol, sama ideja da baštinim očinski grijeh, i još bi htjela da se uživljavam u sunovrat tvojeg brata, što se tu pametnog ima reći, samo nek izvoli, svatko je kovač svojeg sranja.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.