Vrtlar | Krešimir Mićanović

SOBA U BRAZILU

 

Ustao je kasno. Nije znao što dalje. Otišao je u kupaonicu i bilo mu je mučno gledati skuhanu kavu u lavabou. Vratio se u sobu po pjenu i obrijao se. Oprao zube. To je još uvijek činio najbolje. Pola ljubičaste zavjese bilo je vani. Padala je kiša i tramvaji su vozili kroz šumu upaljenih farova. Sigurno netko stoji pokraj mokrog sjedala. Upalio je radio. Susanne te odvodi. Dolje do njene izbe pokraj rijeke. Hladno mu je i pokušao je sjesti na radijator. To vjerojatno nije dobro za jaja. Počeo je čitati Handkea, ali je ubrzo odustao oboren dosadom. Doduše, on bi volio razgovarati s Fordom, ili, još radije, s Hustonom. Želio bi mu ispričati priču. Godine 1921. skupina Čeha iz okolice Našica odlučila je otići u Južnu Ameriku. Stigli su u Sao Paolo poslije dva mjeseca limuna na brodu. Dio Čeha privučen mogućnošću dobre zarade krenuo je s poduzetnicima u unutrašnjost. Trebali su raditi na velikoj plantaži. I počeli su tako, ali kao robovi. Bez novca su spavali u vlažnim i hladnim kolibama. Gledali su Mojsija u Mjesecu, a ujutro su ih budili bičevi i lavovi. Desetak Čeha je ubrzo umrlo u džungli. Manji broj je uspio poslije četiri godine pobjeći. Spasili su se tako što su naišli na džip koji je vozio svećenik. Iz Brazila se vratilo samo dvoje.

Prebrojao sam bonove. Nije mi se dalo ići na ručak. Prekrio se plahtom i zaspao. Trebao je već otići u 111/IV. Nije znao zašto to nije učinio jer je cijeli dan sam u sobi. Cimer u Trstu kupuje ženske gaćice. Bilo mu je neobično pokucati na vrata: Ljerka, ja sam. Zadnji put smo se vidjeli prije pet godina. Sjećaš se. Primio sam tvoju dopisnicu. Nikada nisam uspio skupiti vremena da ti odgovorim.

Probudio ga radio. Trebalo je već izići. Ugušit će se u sobi. Dok je tražio osobnu kartu, prevrnuo je coca-colu punu olovaka. Gledao je kroz prozor kako se isparava asfalt i miješa s iskuhanim rubljem hodnika. U sobi je tek mjesec dana. Do sada je izišao samo jedan broj pornografije. Što je zapamtio od grada? Grafit tramvajljudi, vinum bonum pax in domum, kiosk gdje se odvajaju tračnice od uzbrdice koja vodi na groblje, bolnicu tbc i radionicu puhača užarenog stakla, dom staraca i studom. To ipak nije slučajnost. Na stolu je još jednom pročitao:

– telefon Amira B. 076–

– Ferdinand de Saussure: Tečaj opće lingvistike

– moj Gospodine

– sutra u 1900.

Otvorio je prozor. Dva poljupca u dva obraza. Krasno. Mrzi ga odgovarati. Kroz staklo se vidi samo mrak. Izlazi iz sobe sa šamponom i velikim ručnikom. Zaključava je. Radosno ostavlja:

Dolazim odmah