Vrtlar | Krešimir Mićanović

ZEMLJOPIS

Kada je vidio da je VII. izdanje, spustio ju je na pod i izišao na ulicu. Gledao je redove pravilno poredanih košara i sladoleda. Tako je uvijek bilo u mjesecu koturaljki. Učinilo mu se na tren da se prometni znakovi miču. Nasmijao se. Jednom je u zadaći napisao da se stabla miču, kao mali pjesnik, kako mu je rekla učiteljica. Bio je sretan viješću koju joj donosi. Poslije će upaliti svjetiljku. Zatvoriti vrata spavaće sobe da ne bi čuli tapkanje zidova. Hodao je nestrpljivo i ponavljao vijest. Kada je stao na zebru, sjetio se areopaga, areo, pag. Naljutio se na sebe jer nije znao njegovo podrijetlo ni knjigu gdje ga je našao. Naročito, jer mu se miješalo aero/areo. Prošli tjedan je tražio časopis u kojem je napisano da se grkljan, zapravo, sastoji od tri riječi. Imao je osjećaj da će dugo tražiti areopag jer nikada nije prestajao tražiti takve riječi koje se utiskuju u njega kao otkucaji asdfjklč. Ona ga je čekala iza vrata osluškujući lift i stope. Čula je samo šumor zidova. Pomislila je da je on uvijek točan, nema ga, kako će ipak sigurno doći, blago smeten i crvenkast kao da stoji ispred učiteljice zemljopisa te čita za bolju ocjenu. Kada je nestao u zgradi, šetač je glasno rekao svome psu da nikad nije vidio da netko tako dosadno hoda. Kao puž u snu. Nisu čuli kako ga je poljubila i pitala što je opet prošvercao.