Pisanje oslobađa | Ivica Prtenjača

* * *

odredi
jasan korak prema snu
kakav
činiš me da klečim pored oceana
da pijem zvuk
vjetra u pustinji na filmu
vratiš me u poredak svi mi se dive
ja ne plačem
horde svjetla su se prestrašile
jutros
kad sam bio gladan
nešto kažem nešto viknem ljudima
to me onda prekrije kao
jutarnja pažnja mame
tragam za srećom unatoč prehladi
vidiš dobro sam u redu je
telefon sjaji kao dobra tableta
kamp postaje pijesak
s otiscima naših leđa
gledali smo mjesečev limun
možda jupiter
jer on se u daljini odmarao
obuzet sobom
vratio sam se i pošta me progutala
mislio sam o milimetru prašine
što ga stvari nakupe
za otprilike dva mjeseca
zaspao sam
san se sjurio niz to-
bogan bogu u gondolu