Pisanje oslobađa | Ivica Prtenjača

* * *

pluća prepuna / to su prava pluća /
polete poput balona otrgnuta s
francuskog ključa negdje u jesenjem lunaparku
svi zure u struju na nebu
oblaci bježe suprotno u boju
koja nema stranu
ali oči se tako brzo napune
one su u ovom trenutku miris subotnje šetnje
jogging koji odjednom gradi spol
sjeća se tebe
ja sam plinski vozač i meni kiša na
staklu sjena kapi na licu
može biti meandar tuge
gramatika jede tankere
taxi taxi vozi nas u centar
vikali su manekeni
rodio ih je ružičasti semafor
zajedno spavaju u primozgu grada i
izgovaraju seksssss
kao prijeteći zmijin rep
dobro naći ćemo se u
centru
kad nas zlokobno poput jutarnjeg pijanstva
budu umivali oceani