Pisanje oslobađa | Ivica Prtenjača
* * *
strah
da će riječi poletjeti
ravno u znojne zvijezde
nije moj strah
ja se vozim
automobilom u predgrađe
na čaj
koji može prepoloviti podne
dugo mirišu moji automatski prijatelji
gledam djevojke na stanicama
svjetlost ljeta se uspravi i pukne
8 sekunda filma
u kojem pljunem na nešto užareno
pa to onda ispari
sad hodamo zajedno
kroz prazno kino
posuđuješ moje mišiće
i prenosiš svoje zlato dolje
u dubinu
na mjesto bez boje
Sadržaj
SILIKONIljeto se prodaje
zaspao sam u govornici
more nastavlja pjevati
mislim o nemogućem
u malenom prigradu mladi momci
beskonačno
naš maleni stan gleda na istok
imam stotinu stotinu dolara
strah
stojim u nizini svega
budi bezbrižna
sunčam se na vrhu nebodera
sjećam se kako si obočena na laktove
na žalost ne volim rano poslijepodne
pluća prepuna / to su prava pluća /
ležiš
najprije moramo pronaći mjesto
niže je
topla okomica mora
pišem za natječaj
mlad sam
mene je strah
neko vrijeme čekam
zvijezda si
uđem u telefon
TERASA IMPERATIVA
poderi
mjeri
pitaj
zagrizi
prati
zovi
putuj
gledaj
rasklopi
priznaj
dođi
isprazni
daj
odredi
sjedni
plivaj
snimaj
jedi
dodaj
podivljaj
leti
rodi se
slušaj
skoči
kupi
otkini
cvjetaj
idi
USPAVANKA ZA SJEVERNU CESTU
Uspavanka za sjevernu cestu
NASLONJEN
iris
klivija
luana
vanessa
zara
gudrun
dada
sue
Impresum
