Pisanje oslobađa | Ivica Prtenjača

* * *

zara
utekla vojnicima pukla kao
misionarska pljuska u slamnatoj školi u
kongu presavinula se kao skakavac u
dilerskom džepu
bila opasna preoštra za ovo mucanje riječi
pa ipak mišići ili što
umire je u prizemnom motelu kraj
neke seksi uvale
nekoliko dana sa mnom
ozaren zarađivanjem ljubavi
čak sam skinuo i čizme
svako sam jutro dobacivao važne
riječi djeci pod prozorom
motoru što je grmeći izjurio
iz lijevog u desno
sjevernije moje oko
spavala si dok nisu stigli ribari
i vikom te izmamili
još na mjesečinu
okomite tvoje šutljive noge
sjajne kao propast
plesale su neko vrijeme
iznad srebrnih naših stolova
na kojima smo dijelili školjke
od ribe nesanicu od praznine
ime od mime