Grad dobrih ljudi | Miroslav Mićanović

bježanje tramvajem od srca

Moja su vrata pravljena
s tvorničkom greškom i
nisu za ovo vrijeme.
Otkuda ovakva greška
u vrijeme opće stabilizacije
(direktori se znoje,
radnici dižu ruke,
o tome pišu sve novine.)
Moja su vrata pravljena
s tvorničkom greškom
i nisu za ovo vrijeme,
a majka Nacija je grcala od zadovoljstva
kad se rađao ovako dičan sin kao ja
i otac je slavio
(tad se radništvo još nadalo).
Meni trebaju ovakva iskustva
dok korača seljačko-radnički sin betonom,
postavlja se pitanje:
povijesti, opstanka kozmosa i nafte
hoću li ja prihvatiti Grad
s teorijom metafore u srcu.
Bili smo odavna u govnima do grla
ali je otac slao u vražju mater putnike,
mora se znati red i raspored,
djed je supijan od ovakvog unuka,
sad dolazi značajan trenutak:
prvi put u moju pjesmu ulazi
uzglobljeno jednooko čudovište
(nije bik, konj, Odisej, cvijet)
stupa
tramvaj!
Moja su vrata pravljena
s tvorničkom greškom i
nisu za ovo vrijeme.
Imaju veliko UHO u sebi
i broje korake
i čekaju tebe
u vrijeme opće stabilizacije,
ali ti si slana od čuđenja,
a ja ne mogu pobjeći od srca
(ne jedem meso petkom)
i čekam te:
ispraćam dječake u meni da umiru,
odrast ću kad prođe tvoja krv.