Grad dobrih ljudi | Miroslav Mićanović

prijetnja mojoj ozbiljnosti

Ne smijem ti sve reći, ali vjeruj,
to je kao kad sanjaš: vrata, kredenac, prozor
i oluci te kradu,
ali sad te ne mora nitko buditi,
zlo se izjednačilo sa snom,
buđenje sa rastom malignih stanica.
Nepomičnost koštanih koljena,
ne uzmiče pred zabrinutom rukom
i pijavicom na znojnom čelu,
dlanovima što nevješto, sa strahom,
popravljaju krajeve plahte.
Ne smijem ti sve reći, ali vjeruj,
to je kao kad sanjaš: i ti vjeruješ u zlo
i čekaš (a svijet zeleni)
i čekaš (a svijet zeleni)
drugi zaustavljaju riječima običnim,
skrivenim, u kavi, cvijeću,
tvoje saznanje (znanje) o tome.
Ne smijem ti sve reći, ali vjeruj,
otac s adresom instituta u novčaniku,
misno odijelo izgubilo je sjaj
u pogrešnim tramvajima,
imaš dvadeset godina:
izbjegao si ospicama, rijeci i drvetu,
zmiji ispod temelja i luku otrovne strijele
zamočene u dječjoj vatri,
utroba se miri s tabletama,
znaš da te ne smije voljeti ni jedna žena,
nervozno zastaju usnama pred tobom
one koje su te znale i “što sada i kako si”
imaš dvadeset godina:
sakri pred zračenjem u mreže očišta
viđene krajolike i hrani se ikrom putovanja.
Ne smijem ti sve reći, ali vjeruj,
trebalo bi izaći pod sunčanu kišu,
trebalo kamenovati male sumnje u ljubav,
trebalo bi vidjeti odlazak snage u kosu i zaborav.
Ne smijem ti sve reći, ali vjeruj,
Budimpešta nije pomirena s tvojom nepomičnošću,
Csontvari (čita se Čontvari) i Vasarely
čekaju tvoje čuđenje
i uznemirenost zraka u tvojim prstima.
Ne smijem ti sve reći, ali vjeruj,
to je kao kad sanjaš, vrata, kredenac, prozor
i oluci te kradu,
ali sad te ne mora nitko buditi,
zlo se izjednačilo sa snom,
ali ti bi pomiren pio u Pečuhu, Ribljem salašu,
da mlako vino hlapi sa mravima u zemlji,
starac u Mohaču trči na Dunav i viče:
“Vaš život je veseo, a moj grob dugačak.”
Na žicama gitare krstare brončani pauci,
zvoni podrumska kasa “National” na ubačene valute,
raspitivao bi se o njenoj starosti i podrijetlu.
Miran i plemenit lažljivo produžuješ zubima pjesmu,
ne smijem ti sve reći, ali vjeruj,
ne želim ti sve reći, ali vjeruj,
ne smijem ti sve reći, ali vjeruj,
to je kao kad sanjaš: vrata, kredenac, prozor
i oluci te kradu,
ali sad te ne mora nitko buditi,
zlo se izjednačilo sa snom,
buđenje s rastom malignih stanica,
trebalo bi pjesmu produžiti, odužiti, razdužiti, zaslužiti,
kamenovati, raskamenovati, otkamenovati,
zakamenovati,
zaustaviti prije trnja prijetnju,
oteti pjesmi zdravu k
r
v
i mirisati naranču na bolničkom ormaru:
pobijeđenu
nepojedenu