Grad dobrih ljudi | Miroslav Mićanović
zgovor
uputstvo za upotrebu telefona
Događa mi se to kad:
1. PODIGNEM SLUŠALICU
lijevom rukom, prinosim je uhu,
čekam signal “slobodno”, kao
i prvi put, huškajući izdajnički
dah i brojeći grlucanje utrobe
stroja
2. UBACIM DVA DINARA
u jednom kovanom komadu, pre-
bacujući usne gvalje i ugruške
srca s jednog kutnjaka na drugi,
i biram željeni broj, kažiprstom
3. U SLUČAJU ZAUZEĆA I AKO SE BROJ NE JAVI
o tome uvijek mislim, pipam opuške
prethodnih razgovora, ucrtavam stopala,
otvorena usta, zaust, “da, molim”, pogreška,
smetnje u centrali
4. SPUSTIM SLUŠALICU I NOVAC MI SE VRAĆA
isti onaj, nerazdijeljen u fone,
nedoslan žicom, može se pokušati,
jednom, još ednom, oš, šššššš
napolju postoji samo mekota
mlakog vjetra, krivi dim i crna uspavana
životinja, na drugom kraju
Sadržaj
DOVOLJNO JE NA TRENUTAKdovoljno je na trenutak
o tome ja ne odlučujem
čudno je to čudo
ljetopis
početi, svakako početi od
marija o svojoj budućoj zemlji
tri dana
PUČIŠKI ZBORNIK
ULAZIMO U NOĆ, a zastave su pale
ŠTO SE TO DOGODILO S RUKAMA MOJIM, vosak
KUĆA KOJU SMO POČELI GRADITI, svrha
VRAŽJI OKOT OTOCI, farovi u moru
HITRO SE SPREMAŠ, znaš (znaš)
POSLIJE LJUBAVI
poslije ljubavi
kako ja to živim bez tebe
bježanje tramvajem od srca
jelena na žici
bez naslova ili ni slova o ljubavi
nema ni svjetla ni ljudi ni noći
prijetnja mojoj ozbiljnosti
školska lektira
teta emilija
(djetinjstvo)
pogrešan dan
tko žurio vrat slomio
u mojoj zemlji
ZGOVOR
grad dobrih ljudi
(pjesma)
uhapšen čovjek
oslobođenje skoplja
sedam jabuka
zgovor
uputstvo za upotrebu telefona
australija, australija
(gdje konačno živjeti)
počinjem pisati pjesmu (o ocu)
ne ulazi sa zapaljenom cigaretom
(molim urednike za riječne rudnike
i grafičare da velika slova ne oti
/skuju/masno, pjesma je bez para
/bola/besparolna/)
GRAD
ivo
učitelj
ono što bi ti htio
uspomene
(nacrt tramvaja)
skok
rs
(muška snaga)
grad
Impresum