Grad dobrih ljudi | Miroslav Mićanović

kako ja to živim bez tebe

Pitaš
Kako ja to živim bez tebe
Vremena nemam na odmet
(odmetnici zasjedaju kobilje obilje fraza)
Odviše (od više)
odmećem se od vremena i sna
Zauzimamo planinske niske
krčme i stolove (drvene volove)
i psujemo uz vinske vriske
teško i glasno
(spomenemo i Krista)
Dočekujemo pucanje ledova
i ližemo skorite rane oči štuka
Pušimo tvoje ime
Dimovi riječi
Sva si od:
“Nema te”
Potežemo mač i molitvu
(poslije nas od te
smrtne jakosti bole kosti)
Rješavaju te čitači novina
na stablima i u krošnjama
Švercam te na granicama Rima
(uz pospane krajolike i pod 33 okretaja
starih ploča:
Liebesfreud
Cello solo Antoni Sala
With Piano)
neocarinjen i neokrunjeni
prilazimo slanosti
Mora
Pitaju za tebe
(kako ti je danas ime:
Bolest Početak San Smrt
bolestpočetaksansmrt
Pitaš
Kako ja to živim bez tebe
Ime sam tvoga Imena
Imena smo istog Imena
(koje nije naše ime)
zapisujem te hrabrošću imela
()
Sigurnost je miris tvog sapuna
LAVENDER YARDLEY LONDON
zajednička pidžama
(prostor koji čeka tvoje tijelo)
koji tek ponekad provjeravam
i smijem se razmaknutosti tvojih grudi
razmaknutosti
crne osti stvarnosti
Sva si od:
“Nema te”