Grad dobrih ljudi | Miroslav Mićanović
ŠTO SE TO DOGODILO S RUKAMA MOJIM, vosak
što se to dogodilo s rukama mojim, vosak
kojim klijaju iznenada otoci, stoj na rukama,
jutarnja tjelovježba, drhat rebara i grilja,
smisao iznenadnog odlaska, nad razastrtim
stolom dočekuješ goste, nestrpljiv trupkaš
koljenima stolica, poravnavaš rubove zidova,
treba doći zaljubljenost, ljubav za tvoje
grudi, zbunjenost, zeleni anđeli poljubaca
Sadržaj
DOVOLJNO JE NA TRENUTAKdovoljno je na trenutak
o tome ja ne odlučujem
čudno je to čudo
ljetopis
početi, svakako početi od
marija o svojoj budućoj zemlji
tri dana
PUČIŠKI ZBORNIK
ULAZIMO U NOĆ, a zastave su pale
ŠTO SE TO DOGODILO S RUKAMA MOJIM, vosak
KUĆA KOJU SMO POČELI GRADITI, svrha
VRAŽJI OKOT OTOCI, farovi u moru
HITRO SE SPREMAŠ, znaš (znaš)
POSLIJE LJUBAVI
poslije ljubavi
kako ja to živim bez tebe
bježanje tramvajem od srca
jelena na žici
bez naslova ili ni slova o ljubavi
nema ni svjetla ni ljudi ni noći
prijetnja mojoj ozbiljnosti
školska lektira
teta emilija
(djetinjstvo)
pogrešan dan
tko žurio vrat slomio
u mojoj zemlji
ZGOVOR
grad dobrih ljudi
(pjesma)
uhapšen čovjek
oslobođenje skoplja
sedam jabuka
zgovor
uputstvo za upotrebu telefona
australija, australija
(gdje konačno živjeti)
počinjem pisati pjesmu (o ocu)
ne ulazi sa zapaljenom cigaretom
(molim urednike za riječne rudnike
i grafičare da velika slova ne oti
/skuju/masno, pjesma je bez para
/bola/besparolna/)
GRAD
ivo
učitelj
ono što bi ti htio
uspomene
(nacrt tramvaja)
skok
rs
(muška snaga)
grad
Impresum
