Grad dobrih ljudi | Miroslav Mićanović

sedam jabuka

 

Jutros su sedmorica streljana, obješena,
Jutros su sedmorica nas spavali ko zaklani.
Jutros od iznenadna snijega razbijenih čaša
sedmorica streljana, obješena,
sedmorica uzbuđena, probuđena:
za sedam snovnih žena?
za sedam opalih jabuka?
Sedam obješenih glava.
/Pjesmo, sva si od nemoći i Smrti,
izdajem te za realnu dnevnicu, svakodnevnicu,
među sedmoricom koji su spavali ko zaklani
prozvan u magijskom zraku pred limenu
huntu odlivenih slova, glazbu notiranih misli,
mislim njihovim dužinama,
između dva kruga: cijevi i oka
pjesme i smrti./
Jutros agencije uzvikuju buđenje,
kotrljajuće oblike niz trgovine i trgove,
podjela pobjeglih planova za budne:
za sedam trulih jabuka?
za sedam trulih srca?
Sedam obješenih glava.
Jutros su sedmorica streljana, obješena,
jutros su sedmorica nas spavali ko zaklani.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.