Grad dobrih ljudi | Miroslav Mićanović
razglednica iz tramvaja
teta emilija
(djetinjstvo)
umrla je u uvjerenju
o moći noćnih ličinki
iz svilenih dječjih
gaćica
o tome ništa ne slute
dud
i njen otac u monduri
talijanskog konzula
nije dočekala
već prije oboljela od
rijetkih tumora
umora
a mi smo odrastali
uz razglednicu sa
zdrmanim rukopisom
obješena sjena u sjenari
hroma harmonika
mačji jezici veljače
se s olucima
žene u ožujku slave
nigdje djetinjih moći
odjednom
! ! !
(umjesto gle, znak čuđenja)
ishodani smo i bistri
niz noge u pljesnivom znoju
zrak
mile raskrilate ličinke
prprprprprprprprprprprprrrrr
šuštava prhut
tramvaji
tramvaji
Sadržaj
DOVOLJNO JE NA TRENUTAKdovoljno je na trenutak
o tome ja ne odlučujem
čudno je to čudo
ljetopis
početi, svakako početi od
marija o svojoj budućoj zemlji
tri dana
PUČIŠKI ZBORNIK
ULAZIMO U NOĆ, a zastave su pale
ŠTO SE TO DOGODILO S RUKAMA MOJIM, vosak
KUĆA KOJU SMO POČELI GRADITI, svrha
VRAŽJI OKOT OTOCI, farovi u moru
HITRO SE SPREMAŠ, znaš (znaš)
POSLIJE LJUBAVI
poslije ljubavi
kako ja to živim bez tebe
bježanje tramvajem od srca
jelena na žici
bez naslova ili ni slova o ljubavi
nema ni svjetla ni ljudi ni noći
prijetnja mojoj ozbiljnosti
školska lektira
teta emilija
(djetinjstvo)
pogrešan dan
tko žurio vrat slomio
u mojoj zemlji
ZGOVOR
grad dobrih ljudi
(pjesma)
uhapšen čovjek
oslobođenje skoplja
sedam jabuka
zgovor
uputstvo za upotrebu telefona
australija, australija
(gdje konačno živjeti)
počinjem pisati pjesmu (o ocu)
ne ulazi sa zapaljenom cigaretom
(molim urednike za riječne rudnike
i grafičare da velika slova ne oti
/skuju/masno, pjesma je bez para
/bola/besparolna/)
GRAD
ivo
učitelj
ono što bi ti htio
uspomene
(nacrt tramvaja)
skok
rs
(muška snaga)
grad
Impresum