Projekt Poljska | Ivan Šamija

*

 

Dani se vidno skrate, skorena zemlja raskvasi se u blato i Poljska kao slijepa kišna glista ugmiže duboko u tamnu guduru jeseni. Ustrajnost kiše poput muklog straha u očnjacima zvijeri komada magleni pokrov i iz tla izbija suho šiblje kao bodlje nekog zakopanog zla. Kroz plijesan drvenih ograda probija se crni lavež pasa, ta tupa bol u kostima umornog svijeta dok blijeda mjesečina mlitavo sipi kao sukrvica usahnulog neba. I onda mravi posrču sluz iz trulih kapilara i lišće se smrvi u sipki prah koji se kao spori blagoslov morfija uspe u blato i cijela Poljska najzad potone u stupor.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.