Projekt Poljska | Ivan Šamija

*

 

S one strane kuhinjskog prozora hrani nas rana jesen. Uranjamo do njezina dna i izranjamo šljive, jabuke, grožđe, čistimo usjeke vremena od slatkog taloga ljeta. S ove strane prozora izronjeno brojimo i razvrstavamo u pletene košare, prepuštamo se mirnim užicima jeseni kada znamo da su stvari na svome mjestu i sve na broju. S one strane prozora žamor prve kiše gasi suhi požar kolovoza. U početnoj vježbi jesenske alkemije kiša pretvara zemlju u blato. Tusto sunce lijeno se hladi u razbacanim lokvama i majke puštaju djecu da se u njemu bezbrižno praćakaju. Rana je jesen i bezdan još ne vreba na dnu vode. U okviru prozora mlade lastavice ne žele napustiti gnijezdo, ne vjeruju pričama starijih da se dani već kotrljaju u muklu provaliju zime. S one strane prozora šuma je topla i gostoljubiva kao tuga u poeziji panonskih pjesnika koji sanjaju Poljsku. Njome vrludamo od jutra do večeri. Zemlja istiskuje posljednje ugruške ljeta iz krvotoka i mi ih skupljamo, gljive i kestenje. Pomažemo prirodi da zimu dočeka već mrtva i oglodana. S ove strane prozora u kuhinjskom laboratoriju ukuhavamo iskopano grumenje, tražimo tajnu zimnice, tu pitomost vatre kojoj će se rastvoriti vakuole kolovoškog sunca, duboko ukopane u tkivima skupljenih plodova. S one strane prozora pčele se povlače u košnice gdje šareni pljusak ljetne livade pretvaraju u žarku žutu plazmu koja jedina može potpuno zapuniti kaverne koje će za sobom ostaviti pošast duge zime.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.