Projekt Poljska | Ivan Šamija

*

 

S one strane kuhinjskog prozora hrani nas rana jesen. Uranjamo do njezina dna i izranjamo šljive, jabuke, grožđe, čistimo usjeke vremena od slatkog taloga ljeta. S ove strane prozora izronjeno brojimo i razvrstavamo u pletene košare, prepuštamo se mirnim užicima jeseni kada znamo da su stvari na svome mjestu i sve na broju. S one strane prozora žamor prve kiše gasi suhi požar kolovoza. U početnoj vježbi jesenske alkemije kiša pretvara zemlju u blato. Tusto sunce lijeno se hladi u razbacanim lokvama i majke puštaju djecu da se u njemu bezbrižno praćakaju. Rana je jesen i bezdan još ne vreba na dnu vode. U okviru prozora mlade lastavice ne žele napustiti gnijezdo, ne vjeruju pričama starijih da se dani već kotrljaju u muklu provaliju zime. S one strane prozora šuma je topla i gostoljubiva kao tuga u poeziji panonskih pjesnika koji sanjaju Poljsku. Njome vrludamo od jutra do večeri. Zemlja istiskuje posljednje ugruške ljeta iz krvotoka i mi ih skupljamo, gljive i kestenje. Pomažemo prirodi da zimu dočeka već mrtva i oglodana. S ove strane prozora u kuhinjskom laboratoriju ukuhavamo iskopano grumenje, tražimo tajnu zimnice, tu pitomost vatre kojoj će se rastvoriti vakuole kolovoškog sunca, duboko ukopane u tkivima skupljenih plodova. S one strane prozora pčele se povlače u košnice gdje šareni pljusak ljetne livade pretvaraju u žarku žutu plazmu koja jedina može potpuno zapuniti kaverne koje će za sobom ostaviti pošast duge zime.