Ekološki otisak : kako je razvoj zgazio održivost | Dražen Šimleša

3. PREPREKE

Nakon što smo podvukli crtu ispod ekološkog otiska i potražili gdje se nalazi kvaliteta života te istražili njihov međusobni odnos, važno nam je zapitati se zašto je unatoč očitoj neodrživosti sadašnjeg sustava, on toliko prisutan ne samo u ekonomiji i politici, već i u nama samima. Zašto nismo u stanju izaći iz tog pomahnitalog vrtloga? Što nas to drži toliko blokiranima da krenemo prema zadovoljenju svojih potreba i ostvarimo kvalitetan život bez ugrožavanja planeta, a dugoročno i samih sebe? Koje su prepreke toj težnji i potrebi? Glavni je cilj ovog poglavlja objasniti strukturu i značenja prepreka za održivi razvoj, kao i njihovu međusobnu povezanost i utjecaj.

Tu bih sad mogao nabrajati unedogled, ali nekako mi se čini da danas možemo izdvojiti četiri glavne prepreke za održivi razvoj: ratove za resurse, klimatske promjene, ekonomski sustav opsjednut gomilanjem profita i linearnim rastom, te na kraju najvažnija prepreka – nedovoljna osviještenost i educiranost za održivi razvoj.

Budući da je ekološki otisak i neodrživo potrošačko ponašanje bitan dio našeg identiteta, ne čudi što danas svjedočimo pravoj jagmi za resursima, a s obzirom na kontinuirano smanjivanje njihove količine sumanuto jurišamo prema sve češćim sukobima i ratovima. Nekontrolirana potrošnja resursa vuče za sobom odnosno izbacuje prekomjerne količine stakleničkih plinova i ubrzava utjecaj klimatskih promjena. Političke i ekonomske elite podržavaju sustav koji se bazira na gomilanju profita odnosno potrošnji koja vodi do pogoršanja stanja u okolišu i kršenja osnovnih ljudskih prava širom svijeta. Javnost koja nema informacija i nije educirana za prepoznavanje prepreka, odnosno nije educirana za djelovanje u korist održivog razvoja, dozvoljava nesmetano funkcioniranje autodestruktivnog sustava te žmiri na činjenicu kako za našu rasipnost netko drugi plaća račune i u nadi čeka na tehnološko rješenje za energetske probleme ili nedaće klimatskih promjena. Javnost nema dovoljno osviještenosti za potrebne promjene, jer bi one zahvatile velik dio neodgovornog komoditeta, zaronile u same dubine našeg identiteta te narušile varljivu mirnoću statične i rutinizirane svakodnevnice. Zato sam problem osviještenosti i edukacije i stavio na presudno mjesto. Bez pomaka u vrijednosnim orijentacijama i horizontima, kao i promjene vladajućih odnosa i društvenih prioriteta, bit će nemoguće ostvariti relevantan i svrsishodan održivi razvoj. Nije moguće očekivati rješavanje problema klimatskih promjena dok se, kao na samitu u Kopenhagenu, nabacujemo visinima dozvoljenih emisija stakleničkih plinova i žongliramo brojkama kao na nekakvoj beznačajnoj aukciji, umjesto da se posvetimo drugačijim konceptima i vrijednostima koji će bez problema riješiti i numeričke iznose. Ova umreženost prepreka za ostvarivanje održivog razvoja predstavlja upravo njihovu najveću moć, a dodatno taj čvor učvršćuje naša nesposobnost da sagledavanju svijeta, pa onda i rješavanju problema, ne pristupamo razbacano i nepovezano. Holistički i zaokruženi pogled na svijet koji je pojačan znanjem i odlučnošću značit će i raspetljavanje čvora između ove četiri prepreke, te označiti prve korake prema održivijem svijetu.