Moja ti | Jasna Jasna Žmak

37 SA 2

Priznajem, ponekad se potajno nadam da ćeš se razboljeti, samo zato da bih se mogla za tebe brinuti. Kad dođe sezona prehlade i gripe, jedan mali dio mene nada se da ćeš doći i reći mi, Imam 37 sa 2. Ali tvoj imunitet obično ima druge planove i na kraju u krevetu pod temperaturom umjesto tebe završim ja.

U zadnje tri godine bila si bolesna tek dvaput, od čega si jednom imala meningitis zbog kojeg si dva tjedna ležala u bolnici, a ne doma, i ondje su se, umjesto mene, za tebe brinuli drugi, neke meni nepoznate medicinske sestre i još nepoznatiji doktori. A kad si napokon došla doma, trebalo ti je samo s vremena na vrijeme provjeriti temperaturu, nije se za tebe trebalo brinuti onako kako se inače za bolesnike brine.

Da, htjela bih da se jednom razboliš baš onako propisno, ali bez bolnice. Htjela bih samo da imaš gripu ili neku sličnu bolest od koje se ne umire, ali zbog koje se mora malo ležati doma, ispod dekice. Tako da se mogu malo brinuti za tebe, namještati ti jastuke, raditi čajeve, kuhati juhe, praviti limunade, mjeriti temperaturu… raditi ti sve ono što inače ti radiš meni.

Jer ja sam bolesna puno češće od tebe, barem dvaput godišnje, razbolijevam se sezonski, jednom na jesen i jednom na proljeće. Temperatura me lupi s prvim naletima alergije, a onda joj se pridruže i sinusi, pa me zajedno bace u krevet, ispod dekice, i tamo drže danima, bez obzira na lijekove.

Zato se, svaki put kad postoji naznaka da ćeš se za promjenu razboljeti ti, ja dobro pobrinem da se to stvarno i dogodi. Čim malo kihneš, ja otvorim sve prozore i ugasim grijanje, a onda te odvedem u noćnu šetnju na Sljeme. Pa iako prethodne dvije zime ništa od toga nije upalilo, čini se da ću ove godine ipak imati malo više sreće. Jer sinoć ti je na Sljemenu počeo curiti nos, a jutros te čak i malo boljela glava. Zato te sad svakih sat vremena tjeram da mjeriš temperaturu i nadam se da ćeš mi uskoro dojaviti da je napokon prešla onih magičnih 37. Dok čekam, razmišljam kako sam ljubomorna na tebe kojoj za mjerenje moje temperature ne treba toplomjer: tebi je dovoljno da me poljubiš u čelo i već znaš gdje sam na skali celzija.

Dok čekam tvoje rezultate, mislim o tome kako sam već razradila cijeli plan za najmanje jedan, a najviše sedam dana tvojeg bolovanja: imam popis jela koja ću ti spremati i filmova koje ćemo gledati, kupila sam dvije kile limuna i tri pakiranja pastila za grlo (još mi fali samo povrće za juhu), oprala sam dekicu i spremila pidžame za preznojavanje…

Sve je spremno, sada mi još samo treba tvoja temperatura, bila bih zadovoljna i s pišljivih 37 sa 2. I znam da je malo čudno da se radujem tvojoj bolesti, ali to je za naše dobro, tako govorim samoj sebi.

Onda? pitam te uzbuđeno kad prođu one tri minute koliko treba proći da toplomjer obavi svoje, a ti mi šutke pokažeš živu koja i dalje stoji na tvrdoglavih 36 sa 7 pa me poljubiš u čelo, nasmiješiš se, shvatiš kako stvari stoje, dohvatiš dekicu i spremiš mene i mojih 37 sa 1 ispod nje.