Moja ti | Jasna Jasna Žmak

HOMO ZA ŽMINJ

Homo za Žminj. To su bile prve riječi koje si naučila na mom jeziku. (Tako ti zoveš čakavštinu.) Tad još nisi znala ni što je, a kamoli gdje je Žminj. Tad još nisi znala ni što je maneštra, a za šparuge si mislila da rastu na stablu. Masline si viđala uglavnom na pizzi, Učku iz aviona, a ljude iz Pule zvala si Puljanima. Ipak, da je bicikla ženskog roda, to si već prije naučila.

Homo za Žminj. Moj je tata nekad to govorio svaku noć prije spavanja, kao što je tvoj govorio, Idemo u horizontalu. Kao što oni bez mašte govore, Ska vi gå och lägga oss, ondje odakle dolaziš ti, odnosno, Gremo spat, ondje odakle dolazim ja. Tako smo ti i ja cijelo djetinjstvo odlazile svaka u svoj krevet, u horizontalu i u Žminj, a danas skupa odlazimo u naš zajednički krevet koji nema svoju metaforu jer mi si prije spavanja ne govorimo ništa, mi se samo ljubimo za laku noć.

Homo za Žminj. Nisi mi vjerovala, kad sam ti napokon otkrila što to znači. To sam ti rekla one prve naše noći, šapnula zapravo. A ti me nisi razumjela… pa sam ti ponovila još jednom, i još jednom, zapravo ponavljala cijele noći.

Homo za Žminj, pa, Homo za Brtoniglu, pa, Homo za Pavliće, pa, Homo za Krizmane, pa, Homo za Bokordiće, i tako od Pazina do Pule i natrag, prvo po Ipsilonu, onda po staroj cesti, te smo noći prošle cijelu Istru. Otkrila si nešto strašno privlačno u imenima istarskih sela, toliko privlačno da nam sad iznad kreveta visi karta Istre s koje čitam kad mi pamćenje stane. Šapnem ti, Karojba, Savičenta, Rudani, Lanišće, i ti si gotova, kao Jamie Lee Curtis kad joj Kevin Kline govori talijanski*.

A kad počnem s talijanskim, gotova si još i brže… Portole, Grisignana, Dignano, kaput. (Jedino te Trieste nikako ne pali, pa on pod našim krovom ipak nije naš.)

Većinu tih sela nikad nisi vidjela, neka nisam ni ja, ali svako od njih ima svoje mjesto u našem krevetu bez metafore. Istarska su sela vokabular tvog užitka, način da ti kažem koliko te volim.

Zagrebački kvartovi, srećom, nemaju takav učinak na mene… ali tvoj je švedski sasvim druga priča. A u međuvremenu si osim švedskog odlučila naučiti i istrijanski, istarski, čakavski, sva tri.

Geografiju sam savladala, sad je vrijeme za lingvistiku, ponosno si najavila. Meni bi bilo draže da si se umjesto toga dala na gastronomiju ili na vina, ali ti uporno tvrdiš da ljubav ne ide kroz želudac nego kroz jezik i već si nabavila Gustafe, Francija* i Tamaru Obrovac pa umjesto mene po cijele dane slušaš njih i, kao da su audioprogrami za učenje stranih jezika, ponavljaš njihove stihove… a ja te prijateljima umjesto s moja cura sada predstavljam s my fair lady*.

Ti kažeš da je sve to meni za ljubav, ali ja te sabotiram, jer znam da nema nade za tvoju pidžin* čakavštinu. Kažem ti, Ti si furešt* i pomiri se s tin, a ti onda poludiš jer još ne znaš šta znači furešt. Ipak, nikako ne posustaješ u svojoj istrofiliji i, da možeš, tražila bi državljanstvo i oženila se sa mnom samo da dođeš do njega.

Nakon što smo jučer za doručkom tako slušale Krasna zemljo*, bez dizanja zastave, jutros si me ponovo probudila puno prerano, uzbuđena jer si napokon uspjela sama složiti jednu cijelu zavisnosloženu ča rečenicu. Bilo je ravno pet ujutro kad si me, čitajući s papira, katastrofalno lošim naglascima, pitala neku besmislicu koju sam istog trena zaboravila.

Ja sam, još snena, samo odmahnula rukom i rekla, Ala šu, homo ća, zagrlila te i ponovo odvela put Žminja.