Moja ti | Jasna Jasna Žmak

NEŠTO ME SMIRUJE U NAČINU NA KOJI VEŽEŠ CIPELE

Nešto me smiruje u načinu na koji vežeš cipele. Ne mogu to točno opisati, to kako ih vežeš, ni shvatiti što je zapravo to nešto što me u tome smiruje. Ne mogu točno opisati ni kako me smiruje, ni zašto.

Možda bi netko drugi, netko vještiji od mene, netko vičniji, to mogao opisati, pronaći prave riječi i ritam, pronaći rečenice.

Možda bi netko drugi o tome mogao napisati priču.

Ali ja ne.

Za mene je to neopisivo,
neopisivo bez pridjeva.

A taj drugi, taj ili ta kojemu bi to možda uspjelo, sumnjam da uopće postoji. Kao što ne postoji netko tko bi mogao opisati to kako češljaš kosu ili režeš tikvice, to kako listaš novine i spremaš krevet, i to kako mene sve to smiruje.

Ne, priču o tome ne bi mogao napisati nitko jer nitko osim mene toga nije svjestan, nitko osim mene za to ne zna.

A meni,
meni je to neopisivo.