Moja ti | Jasna Jasna Žmak

KILOMETRI

Za ono za što drugi koriste milimetre, centimetre i metre, a u nekim zemljama inčeve, stope i milje, mi koristimo poljupce. Naravno, poljupce ne koristimo za mjerenje bilo čega — za mjerenje polica, zidova i podova i mi koristimo uvriježene mjerne jedinice, ali za premjeravanje naših tijela i njihovih dijelova koristimo poljupce.

Toga si se dosjetila ti, jednog proljetnog jutra, zaključivši da je nedopustivo da ne znaš koliko je tvojih poljubaca potrebno da bi se prekrilo moje tijelo. Zato si se odmah dala na posao, izljubila me cijelu, od glave do pete, i pomno zapisala sve moje mjere, a ja sam se osjećala kao kod krojačice, neke jako posebne, neke samo moje.

Četrnaest tvojih poljubaca, toliko su toga dana bile duge moje potkoljenice, od gležnjeva do koljena, što je puno manje od mojih trideset i dva tvoja poljupca dugačkih leđa. Dlanovi su iznosili njih samo šest, a stopala tek jedan više, dok je moja visina, računata u tvojim poljupcima, bila točno sedamdeset i sedam.

Ono što je sjajno s tim našim mjernim jedinicama, osim očitog, jest što se tako mjerene duljine s vremena na vrijeme mijenjaju pa ih je potrebno svako toliko provjeravati. Da, iako bi netko mogao pomisliti da se jedna mjerna jedinica dade lako pretvoriti u drugu, da se poljupci mogu jednostavno preračunati u centimetre, zbog nestalnosti duljine poljubaca tomu nije tako. Njihovi se odnosi svakoga dana mijenjaju i zato ih je svakoga dana potrebno iznova utvrditi.

Tako ja mogu sa sigurnošću reći da sam visoka sto sedamdeset i šest centimetara, ali da sam visoka sedamdeset i sedam tvojih poljubaca, to moram reći s nesigurnošću. Da bih u taj iznos bila sigurna, umjesto metra, trebam tebe i tvoje usne, da me ponovo izljubite od glave do pete. To zato činiš najmanje jednom tjedno, a najviše triput dnevno, pa tako izmjerene brojeve pomno upisuješ u tablicu mojih duljina.

Ta tvoja mjerenja uvijek traju duže od onih kod krojačice ili kod doktora, jer ti si pažljivija od njih oboje, a meni je teško ostati mirnom dok mjeriš moje tijelo ljubeći me. To činiš sporo i posvećeno, pa sve to uglavnom traje jako dugo, a ponekad i beskonačno. Jer ponekad se zaneseš pa nastaviš brojiti i nakon što me izmjeriš cijelu, nakon što stigneš do tih deset ili više poljubaca, nastaviš me ljubiti posvuda, bez obzira na duljine. A ja tada narastem, u tren oka prerastem onih sedamdeset i sedam poljubaca, onih sto sedamdeset i šest centimetara koliko sam inače visoka, i nastavim rasti dalje, zajedno s tvojim poljupcima prelazim kilometre, megametre, gigametre, počnem se protezati odavde do vječnosti, onkraj svih mjernih jedinica, tako da to ni najduži metar na svijetu ne bi mogao izmjeriti.

A kad se, koji sat poslije, vratim na svoju uobičajenu visinu, na onih dosadnih, standardnih, sto sedamdeset i šest, onda zamijenimo uloge, onda dođe vrijeme da ja poljupcima izmjerim tebe.

I tako se ponovo, u tren oka, ponovo obje lansiramo u neke daleke, neznane orbite u kojima su mjerne jedinice zapravo samo još jedan izgovor za ljubljenje, i ništa više.