Moja ti | Jasna Jasna Žmak

U KREVETU

Smijala si mi se kad sam ti to prvi put rekla, ali meni je za seks zbilja potrebna naracija. Kako to misliš? pitala si me, u strahu da ćeš morati ponovo upisati neki kolegij s komparativne ili barem opet pročitati Solara*. To je bilo one naše prve zajedničke noći, tamo kod Rovinja, i ja sam ti brzo odagnala te pripovjedne strahove objasnivši ti da i seks, kao i sve drugo u životu, doživljavam posredstvom jezika, da mi je za igru tijela potrebna i ona jezična, kao svojevrsna predigra.

Znači li to da moram biti vulgarna? pitala si me i onda sam se ja nasmijala tebi, jer nema toga što me u krevetu može više ohladiti od vulgarnosti.

Ne, nije stvar u psovkama, objasnila sam ti i privukla te bliže sebi, pa te pričom provela kroz sve ono što bih ti htjela raditi tijelom, jezikom, prstima, kroz sve ono što sam ti poslije svime time radila.

Da, naš sam ti prvi seks prepričala prije nego sam se u njega upustila, prije nego što sam u njega propustila tebe, prošaptala sam ti sva milovanja, sve poljupce, sva dodire, ali tako da te uopće ne dotičem.

Zatvorenih si očiju slušala moje riječi i… svršila.

Nisi mogla vjerovati kad se to dogodilo, samo tako, zahvaljujući riječima. Otvorila si oči i u čudu me gledala, kao da si upravo otkrila neko svjetsko čudo, ili ga barem vidjela. Austin* je imao pravo, prošaptala si, stvari se zbilja mogu činiti riječima, pa me primakla bliže sebi da ih zajedno učinimo još jednom, ovoga puta bez titlova.

I tako je to ubrzo postao naš mali ritual, tako smo se uskoro počele voljeti dvaput, prvi put u riječima, drugi put u stvarnosti, jer i ti si postala ovisna o jeziku u krevetu, o riječima prije vođenja ljubavi.

A onda se polako ljetos granica između tih dvaju medija počela gubiti, jezik je prestao biti predigra tijelima, počele smo govoriti i za vrijeme, ne samo prije i poslije, seksa.

Prve si takve riječi rekla ti, rekla si samo, Daj mi, ali mene je, nenaviklu na to, to toliko zbunilo da sam pomislila da haluciniram, bila sam uvjerena da je to samo neka zvučna fatamorgana. Ipak, ta jednostavna kombinacija glasova, tih malih pet slova, toliko me uzbudilo da sam ti odmah odgovorila, više se ne sjećam što, iznenadivši tako i tebe i sebe, iznenadivši nas tako da uskoro više nismo znale jesu li u početku bile riječi ili možda ipak samo tijela, jer oboje vjerojatno ipak nije moglo biti, tako da smo zaboravile gdje taj početak uopće počinje… onda smo se nastavile dalje voljeti tijelima i govorom naizmjence, tvoj jezik, moje nepce, tvoje usne, moji zubi, naše kože, naši prsti, svi su se oni počeli spontano ispreplitati na neke nemoguće, neviđene načine.

Tako sada obje govorimo za vrijeme seksa, vodimo ljubav kao lavinu istovremeno divljih i nježnih dodira i replika, poljubaca i rečenica, i dalje stvaramo nemoguće kombinacije jezika i tijela za koje nikada prije nismo vjerovale da postoje, koje nikada poslije ne uspijevamo ponoviti, na razmeđi između šapta i vriska odlazimo daleko, najdalje, nekamo daleko iza tri točkice…

A kad se vratimo, onda samo malo šutimo, puštamo kože da govore za sebe, same, u tišini, u krevetu.