Moja ti | Jasna Jasna Žmak

TRI TOČKICE

hoću nove interpunkcijske znakove tako si mi rekla

točka zarez upitnik i uskličnik više mi nisu dovoljni

zapravo nikada mi i nisu bili dovoljni ali tek sam sada to shvatila tek sam se sada samoj sebi po tom pitanju outala*

objavila si mi to jednog sasvim običnog jutra dok sam ja još snena mazala putar na kruh a ti si se tek bila vratila iz dućana u kojem opet nije bilo onih zobenih keksa koje stavljam u jogurt i na koje sam se navukla

nikad nije kasno za outanje rekla sam ti ja to najbolje znam pa dodala ali tu su još i navodnici pa dvotočje i trotočje pa točka zarez crtica i zagrade i to čak dvije

to nije dovoljno vikala si u potrazi za izgubljenim uskličnicima

pokušavala sam te smiriti uvjeriti da su ti postojeći znakovi dovoljni da nam ih ne treba više da bi nastao kaos da ih uvedemo još

pokušala sam s primjerima i rekla zamisli samo semafor s duginim bojama ali sam odmah shvatila da sam pokušala s krivim primjerom

hoću znakova koliko ima slova barem toliko tako je glasio tvoj odgovor

zapravo ne barem toliko koliko ima rečenica jer svaka rečenica zaslužuje svoju boju svoj ton svoj faktor

riječi nisu dovoljne za značenje i točka

hoću dvije točkice i hoću njih četiri

dvije kad nisam sigurna bih li stala ili nastavila četiri kad je pauza stvarno duga

hoću još i dvije kose crte za sve ono o čemu treba šutjeti i zagradu zvjezdicu zagradu za misli koje treba sakriti od drugih

hoću i točku upitnik za odluke u koje nisam zapravo sigurna i naopake zagrade za rečenice bez kojih ne samo da se može nego su i potpuno suvišne

dok si ti nastavila s izmišljanjem novih interpunkcijskih kombinacija ja sam samo zaključila da ti nisi prva koja se toga sjetila pa se vratila peglanju svojih priča onih normalnih u navodnicima onih s točkama i zarezima

u sebi sam mislila o tome kako nisu sve rečenice stvorene za to da bi se izgovorile naglas

neke je dovoljno pustiti na papiru neke je nužno pustiti bez točke na kraju otvorene

postoje rečenice kojima ne trebaju upute za čitanje rekla sam ti napokon a ti si me ošinula pogledom i upitno rekla ići ćeš vratiti se nećeš

ako su u crnoj gori uveli nova slova zašto mi ne bismo uveli nove znakove pitala si me i ja ti nisam znala odgovoriti

dva će i meni biti dovoljna za početak zadovoljno si potom izjavila

ali ja sam već otišla dalje u svojim snatrenjima i nastavila zamisli samo život bez interpunkcija zamisli kilometre slobodnih rečenica uvjerena da je interpunkcija samo sredstvo jezičnog ograničavanja

prave granice naših riječi nisu korice nego točke uzviknula sam ponosna što sam napokon našla rješenje za kojim smo tako dugo tragale i književna teorija i ja

ti si sve to samo mirno slušala i zatim rekla da prave rečenice ionako ne staju na vlastitom kraju i tri točkice poslije dodala rečenice se oslobađaju čitanjem a ne brisanjem točaka one se u svojim čitateljicama odmotavaju do beskraja