Moja ti | Jasna Jasna Žmak

PRVI PUT

S tobom sam prvi put u životu bila u Crnoj Gori, lakirala nokte, brala motar. S tobom sam prvi put pješke prešla granicu, bila na Nationalu, svršila dvaput. S tobom sam prvi put u životu vozila bez svjetla po mraku, ljubila se ispod mora, ozbiljno razgovarala o djeci. S tobom sam prvi put vodila ljubav na stijenama, presadila biljke, uzela MDMA*. Tebi sam prvoj rekla, Da, kad si me pitala da budemo slobodne skupa.

Da, ti si moja prva djevojka, prva koju mogu zbilja tako nazvati, pred sobom, tobom, Bogom i drugima pa zbog toga vjerojatno i nije toliko čudno da s tobom dijelim toliko prvih puteva.

Ali najbolje je što i ti dijeliš mnoge prve puteve sa mnom, usprkos tvojim prethodnim vezama, komada tri. Ti nikada prije mene nisi bila na Rabu, ljubila se u Kninu, svršila preko skajpa. Nikad se prije nisi na ulici s nekim držala za ruke, završila kao lik u pričama, naglas čitala poeziju. Sa mnom si prvi put gledala Forced Entertainment, spavala na podu planinarskog doma, bila na Prajdu.

Da, ja vodim popis mojih, tvojih i naših prvih puteva i ovo gore je samo selekcija, integralni su popisi puno, puno duži. Volim skupljati te naše prve puteve, strašno me vesele, jer mislim da su znakoviti, da nije slučajno da ih je toliko. Mislim da su oni znak da smo mi, ti i ja, jedinstvene pahuljice.

Ti pak misliš da su prvi putevi samo stvar konvencije, stvar perspektive, i da se ništa zapravo ne može dvaput ponoviti na isti način, da je prema tome, svaki put na neki način i prvi… što onda ja sebi prevedem kao da se ništa zapravo ne može prvi put dogoditi, da taj prvi put zapravo i ne postoji, i nije mi jasno zašto ti je toliko stalo da uništiš tu auru naše posebnosti oko koje se ja toliko trudim.

Iako nikada prije tebe nisam bila u vezi, i ja sam se prije tebe popela na Sljeme s Markuševca, nosila drugima doručak u krevet, cijedila im naranče. I prije tebe sam se ljubila u MSU*-u, napila u podne, mahala nekome s balkona. U autu se nisam ljubila stoput, ali barem pet puta jesam, i u kinu jednom. I prije tebe sam mazila srne na Črnomercu, radila snježne anđele, spavala u gepeku…

I isto tako znam da moji starci nisu bili prvi starci koje si upoznala, znam da si već više puta bila na Biševu, radila liker od kadulje, nekome šaptala švedski. Ja nisam prva djevojka s kojom si živjela, nisam prva s kojom si imala psa. I prije mene si gledala Frances Ha, prespavala Novu godinu, vikala s litica. Znam da si već više puta radila sve ono što sam ja s tobom prvi put radila, ali to me ne obeshrabruje, jer znam da nikada prije nisi to radila onako kako si to radila sa mnom.

Pa upravo ti to i ja govorim, kažeš mi, svaki dan u sebi sadrži barem jedan prvi put, tako treba gledati na stvari, i ja tek tada shvatim koliko su smiješna bila moja nastojanja, koliko naivna, shvatim da se zbilja sve uvijek može ponovo napraviti po prvi put, pa te privučem k sebi i poljubim, kao da te ljubim prvi put, kao da te nisam ljubila nikad prije. Tebe, svoju prvu, treću, a možda i petu djevojku.