Moja ti | Jasna Jasna Žmak

A KAO ALERGIJA

Ambrozija, Andol, Aspirin, tako počinju moje alergije, ako je slušati abecedu. Ako je slušati kalendar, onda njihov početak označuju razne peludi i trave, tamo negdje sredinom ožujka, taman pred moj rođendan. Sezona im traje dugo, predugo. Andolu i Aspirinu zapravo nikad ni ne prestaje, a biljkama ponekad pomaže i vjetar pa traju sve do jeseni.

Ti mi godinu za godinom ponovo postavljaš dijagnozu, jednako bezuspješno kao i one prethodne, ali nikako da shvatiš tko je točno kriv za stanje mojih sinusa u sezoni proljeće/ljeto… a da je za njihov oporavak u istom razdoblju krivo more, to si shvatila odavno. Zato svake godine sa sobom s mora u Zagreb nosimo litru Jadrana.

Moja mama pak ima nekoliko teorija o tome tko je kriv za stanje mojih sinusa… to sam obično ja koja zaboravljam piti lijekove, a onda i ti koja me zaboraviš na to podsjetiti. Ali u zadnje vrijeme ni ti lijekovi ne pomažu. I tako ti, koja si lektorica, s mojom majkom, koja je alergologinja, pokušavaš pronaći lijek za ono što bi stari Grci nazvali αλλεργία da je u njihovo doba postojalo.

I to je zapravo najdalje što smo stigli u razumijevanju i raskrinkavanju alergija (ti i ja, moja mama o aлергијаma ipak zna nešto više) — znamo kako se alergija kaže na trideset i dva jezika i kako se piše na nešto manje pisama (točnije dva). Uglavnom su to varijacije na tu istu starogrčku temu: allergy, alergio, alergia, allergie, alerχia… čak i na mađarskom alergija je obična allergia… ali u ovom slučaju to što znamo sve pseudonime i aliase mog najvećeg neprijatelja ne pomaže, ne pomaže ni pinkicu.

I dok moja mama strahuje da se na abecedni popis mojih bolesti odmah poslije alergije, a kao njena posljedica, ne ugura i astma, ti, iako sada već apsolventica, intenzivno razmišljaš o tome da prekineš s Filozofskim i počneš s Medicinskim, da postaneš doktorica, da me nakon šest godina studiranja i par godina specijaliziranja možda napokon izliječiš. (Ja ti pak predlažem da radije probaš s veterinom koja kraće traje, a svodi se na isto.)

Tako dok vas dvije raspravljate o Letizenima, Telfastima i Claritinima, ja nemilosrdno trošim papirnate maramice i sve što se papirnatim maramicama smatrati može. Dok ja gutam Letizene, Telfaste i Claritine, čujem vas kako ispod glasa raspravljate o posezanju za takozvanim alternativnim metodama, iako dobro znate da je alternativa, u medicinskom kontekstu, uz alergiju, jedina riječ na A koju bih odmah uvrstila na svoj popis zabranjenih riječi, kad bih ga samo vodila.

New age nikada neće kročiti u ovu kuću, upozoravam vas, iako sam i samu sebe počela hvatati kako ispred ogledala razgovaram, ne sama sa sobom, nego sama sa svojim imunitetom, u maniri najvjernije sljedbenice Louise Hay*. I dok uzaludno čekam da mi odgovori (jedan običan, Are you talking to me? bio bi mi za početak sasvim dovoljan) sve više počinjem vjerovati da će svijet slobodan od alergija ostati samo daleki nedosanjani san nekolicine nas i naših bližnjih.

Ti me pokušavaš utješiti, govoriš mi da se od toga ne umire i dodaš, Zamisli samo da si alergična na čokoladu ili kikiriki, ali kad se probudiš u moru mojih zabalavljenih maramica, jedino što poželiš je da sa svijeta nestanu i alergija i svi njeni prijevodi na otprilike šest tisuća jezika koliko ih navodno trenutno postoji… a kad već kreneš u tom smjeru, pomisliš kako ne bi bilo loše da sa svijeta nestane i samo slovo a.

Kao Andol, kao Aspirin, kao ambrozija, kao sve moje alergije.