Moja ti | Jasna Jasna Žmak

S NIVES

Opet si me varala s Nives*.

Oduvijek sam znala da voliš starije, da sam ja, te neobjašnjive tri godine mlađa, samo iznimka koja potvrđuje pravilo, ali njezinih plus četrdeset ipak me malo previše zbunjuje. Mogla bi ti biti ne samo majka, nego već i baka, pa čak i prabaka.

Opet si me varala s Nives i to sam ti odmah dala do znanja, točno tako, kratko i jasno, odmah nakon buđenja. Da, to više čak i ne pokušavam sakriti od tebe, ti to već vidiš prema mom izrazu lica, ujutro, dok je još zgužvano, dok ga tražiš po krevetu da mu daš prvi poljubac. A moje lice nakon tih tvojih noći s Nives promijeni najmanje tri boje, od razdraganosti preko straha do ravnodušnosti.

Sve to s Nives, to da si me s njom opet varala, sve sam to naravno sanjala… sanjala sam to zato što si ti prije spavanja opet čitala neku njenu knjigu, zaspala si doslovno s njenim imenom na usnama. Da, ti si prije spavanja potpuno zadubljena u njezine riječi, ideš na spavanje gubeći se u njezinim jezičnim putokazima. Nives već mjesecima ne silazi s tvog nahtkasna, smjestila se odmah do Klaića*, dok je moj kantunal i dalje prazan.

Kad čitaš mrtve autorice, na njih nisam ljubomorna, za diplomski si spremala Sylviju Plath i s tim sam mogla živjeti. Ali Nives, Nives je neka druga priča, ona ne samo da je živa, nego nam je i susjeda. A tebi je bila i profesorica.

Tako je uostalom sve to i počelo, u klupama FFZG*-a, kad si kao studentica bila potpuno opčinjena njome, time kako je precizna, kako pedantna. Otada do danas tvoja veza s Nives je postojana, iako jednosmjerna, iako potpuno platonska. Ti si njezina najveća obožavateljica, a mene takvo stanje stvari nepovratno zbunjuje jer si, osim toga, i najveća obožavateljica mojih priča, a Nives i ja se baš ne slažemo oko jezika, pa mi nikako nije jasno kako ti možeš stajati s obiju strana te jezične priče, istovremeno biti i s one preskriptivne i s one deskriptivne.

Ne budi tako isključiva, obično mi kažeš kad ti iznesem te dileme, ali to nije dovoljno da odagna moje strahove.

Zato nije ni čudno da već noćima sanjam kako me varaš s njom. Jer ne varate me tijelima, u tim mojim snovima, nego samo riječima. A meni je to još gore jer znam da su Nives i njezini pogledi na jezik zapravo ostvarenje tvojih mokrih snova. Dovoljno je da Nives kaže riječ, neku riječ, bilo koju riječ, i tvoje tijelo već zatreperi… jer za vas su razgovori samo predigra, usprkos tome što vaše igrice nisu seksualne, nego lektorske.

Da, u mojim snovima vas ste dvije poput Batmana i Robina, lektorski tandem koji spašava svijet od pravopisnih i gramatičkih pogrešaka. Bez ograda i zagrada, ogrnute plaštevima, vas dvije letite iznad Hrvatske i spašavate naš mali jezik od propasti. Tu sam sliku još nekako i mogla podnijeti dok su predmet vaših škara bili drugi autori, dok ste lektorirale Jergovića*, Tomića* i Baretića*, bila sam sretna.

Ali onda se sinoć dogodilo ono čega sam se već dugo pribojavala: vas dvije superjunakinje napokon ste se dohvatile moje zbirke i stale u njoj ispravljati sve pogreške na koje ste naišle. Vidjela sam vas kako letite i lektorirate, i bila sam potpuno nemoćna pred vašim ispravcima koji su moje priče uskoro toliko izmijenili da ih ni sama više nisam mogla prepoznati.

Ta me slika toliko preplašila da sam se probudila oblivena znojem, a zatim odmah probudila i tebe da ti sve to prepričam.

Ti si se samo nasmijala i jednim udarcem riješila moju višemjesečnu dilemu. Rekla si, Pa ne misliš valjda da bih joj ikada dopustila da uništi neku od tvojih priča?, okrenula se na drugu stranu i nastavila spavati.

Za kraj si zapravo još promrmljala nešto što se ne da zapisati. I to nešto me potpuno umirilo, jer znam da gospođa Opačić, ni u stvarnosti ni u snovima, to nešto nikada ne bi razumjela, znam da to ne bi razumio nitko, nitko osim mene. To me umirilo, pa sam i sama uskoro ponovo zaspala i ovaj put usnula samo pospanu tebe, bez Nives, i to nešto između nas.