Moja ti | Jasna Jasna Žmak

VODITI LJUBAV

 

Prije mene s ljudima si se uglavnom ševila, rijetko vodila ljubav. Zapravo, prije mene si se uglavnom držala podalje od seksa, a kada bi se s nekim poševila, to uglavnom ne bi bilo zbog ljubavi. Bilo je malo ljudi s kojima si uopće spavala, a kada bi do toga nekim slučajem i došlo, to ne bi trajalo predugo, uglavnom bi se svelo na nešto što se samo pravi da ima veze i smisla. U takvim su ti ispraznim odnosima prolazile godine.

A onda si upoznala mene, prvu osobu s kojom si zaista vodila ljubav. Mi se nismo ni ševile, ni jebale, ni seksale, ne, mi smo vodile ljubav.

Razliku između tih dvaju i više glagola oduvijek si znala, ili si barem vjerovala da je znaš, ali nikada se na nju nisi pretjerano obazirala, nisi vjerovala da je ona posebno bitna. Jer i oko tebe su se svi uglavnom međusobno ševili i jebali, rijetko vodili ljubav. Tako te svijet u kojemu si odrastala naviknuo na seks bez ljubavi, na dodir bez pozornosti, na blizinu bez bliskosti.

A kad si mene upoznala, odmah si znala da sam drugačija.

Još iste večeri rekla sam ti, Ja se s tobom ne želim samo ševiti, ja s tobom želim voditi ljubav, i tebi nije bilo jasno na što točno mislim. Mislila si da se radi o nekoj jezičnoj igrici u kojoj uživam kao spisateljica, da sam jedna od onih koji tvore razlike ondje gdje ih zapravo nema i u glavi si već kovala optužbe za taj jezični purizam koji je, ondje odakle ti dolaziš, samo korak do nacionalizma.

Na početku si se zato snažno odupirala razlikovanju jebanja i vođenja ljubavi tvrdeći da ono možda ima smisla u prašnjavim pravilnicima na policama knjižnica, ali da ga u onom živom, govornom jeziku nema. Tvrdila si da znaš koja je razlika između seksati se i ševiti se, ali da standardizacije, pogotovo jezične, nisu za tebe.

Znaš li koja je razlika? pitala sam te onda, Znaš li zaista? i ti više nisi bila toliko sigurna.

Poslije sam ti, u našim razgovorima, tu rečenicu ponavljala u raznim konstelacijama, pokazivala na primjerima, i tebi je polako postajalo jasno što sam ti njome te prve naše večeri željela reći. Poslije smo sve više i više razgovarale, o seksu, jebanju, ševi i ljubavi, a tebi su i mnoge druge stvari, o meni, o tebi, o nama, postale zaista jasne.

Stvar je u tome da je ševiti se, iako povratan, zapravo jednosmjeran glagol, okrenut na samoga sebe, u ševiti se nas nikada zapravo nema dvoje, tu je jedna i tu je druga, da, ali nikada ne dolazi do stvarne razmjene među njima. Ševa je kao monolog koji ne zanima ona druga strana, ona je sama sebi dovoljna i uglavnom toga nesvjesna. A isto je i s jebanjem i seksom.

A ljubav, vođenje ljubavi, neka je druga priča, ono se kreće putevima kojima seks nikada nije kročio i njega ne zanima jednina. Vođenje ljubavi je rijetko kao što su rijetke neke vrste životinja i, da je zgrada, sigurno bi bilo pod zaštitom UNESCO-a. Vođenje ljubavi je kilometrima udaljeno od seksa, poput dalekog rođaka s kojim je nekada imao veze, ali ga danas za njega više ništa ne veže. Jer ljubav se vodi u morskim dubinama, a seks se uglavnom zadržava na površinama.

I svi koji su je ikada vodili, znaju o čemu govorim.