Moja ti | Jasna Jasna Žmak

LJUBAVNA

Sanjala sam da riječ ljubav ne postoji. Ljudi su i dalje imali sve te osjećaje, ali nisu znali kako ih nazvati, nisu imali riječi kojima bi ih opisali. I nije nepostojala samo ljubav, nije bilo ni zaljubljenosti, nije bilo ni glagola voljeti, zavoljeti, ljubiti, ni svih njihovih izvedenica i varijanti, nije bilo ni pridjeva zaljubljen, u svim trima rodovima. I isto je bilo na svim svjetskim jezicima, ljubav je jednostavno nestala iz rječnika.

To je neki strašan svijet, rekla si mi kad sam ti prepričala san, a ja sam mislila o tome što još sve na svijetu postoji, a nema imena. Bio mi je potreban taj san, san bez ljubavi, da bih shvatio da je svijet pun neimenovanih stvari, bića i pojava, radnji, stanja i zbivanja. Razmišljao sam o tome kako bi bilo neku od njih imenovati, mislio kako bi mi to značilo puno više nego da dobijem svoju ulicu negdje u Novom Zagrebu ili da mi se ime pojavi u križaljci, što mi je već dugo godina želja.

Onda sam, onako iz znatiželje, dohvatila Anića*, da provjerim kako se uopće definira ljubav, uvjerena da je to zapravo nemoguće. Malo sam strahovala, tražeći slovo Lj, da je možda neće biti ondje, da je taj svijet koji sam sanjao nekim čudom postao ovaj naš u kojem živimo. Ali dijelom sam se i nadao da bi ljubav mogla biti jedna od onih riječi koje su se nekim čudom uspjele spasiti od rječnika, da je možda ostala slobodna od okova definicija. Ipak, ubrzo sam je pronašao i odahnuo. Bila je ondje, ni po čemu istaknuta, negdje između ljudoždera i ljubičica, okovana doduše, ali ipak postojeća. Nije nestala.

Onda mi je pogled pao i na sve druge rječnike poslagane na tvojem radnom stolu, stajali su ondje i tvoj omiljeni Klaić i Šonje* i Bujas*, pa sam ih, onako iz znatiželje, jednog po jednog otvorio i provjerio što oni imaju reći po pitanjima ljubavi. A kad sam već bila ondje, potražila sam u njima i definicije zaljubljenosti, voljenja, ljubljenja i svih njihovih pridjevskih, priložnih i ostalih inačica, na hrvatskom i drugim jezicima, između svih mogućih rodova i spolova. Na kraju sam provela čitavo popodne proučavajući sve natuknice koje imaju imalo veze s tom vrstom osjećaja, između Amora i zaljubljenosti provela sam nekoliko sati. Prvo sam bila fascinirana, onda sam postajala sve ljuća, da bih do kraja večeri bila potpuno gnjevna.

Jer otkrio sam da je sastavni dio polovice tih definicija: osoba suprotnog spola. Da, pola tih rječnika nedvosmisleno mi je poručivalo da ja tebe ne mogu voljeti, ljubiti, da se u tebe, zapravo, nikada i nisam mogao zaljubiti. Čitao sam i nisam mogao vjerovati iz koliko su natuknica moji osjećaji prema tebi bili isključeni, kao da ne postoje, kao da su nemogući. Jer ako se pita neke od tih rječnika, osobe istoga spola ne mogu se ni voljeti ni ljubiti, a o rodovima da i ne govorim. I uglavnom ih, i rodova i spolova, posvuda ima samo dva.

To me toliko uzrujalo da sam istog trena odlučila da ću ja napisati rječnik, jedan sasvim novi rječnik, koji neće isključivati nikoga. Iako nisam filologinja, iako u tome nemam nikakvog iskustva, još uvijek sam dovoljno mlada, zaključila sam, da bih ga, da sada krenem, do pedesete mogla dovršiti.

Sjela sam za stol i krenula. Od A.

Kovanje moje filološke budućnosti prekinuo si ti, već negdje oko autohomofobije*. Došao si doma, uzrujan zbog vremena, jer vani je padala kiša, stvarno je padala. Sušeći kosu ručnikom, prišao si mi s leđa, pitao me što radim, a onda me, onako usput, poljubio. Poljubila si me tako da sam na tren zaboravila što sam do maloprije radila, kao da je sve na svijetu nakon tog poljupca ponovo krenulo ispočetka.

Kad sam nakon nekoliko trenutaka došla k sebi, shvatila sam nešto stvarno bitno, nešto što uopće ne piše u rječnicima. Shvatila sam da neke stvari, poput recimo tog tvog poljupca, zapravo nemaju ime i nikada ga neće moći imati.

I tako sam odustao od svog rječnika i, umjesto toga, zajedno se s tobom uputio u bespuća za koja rječnici nemaju riječi.

A ponekad ih nemam ni ja.