Prvi korak u tamu | Ivana Bodrožić
* * *
Boli me razmišljati o tvom životu;
rijetki očevi zagrljaji, sretni dani ne naslonjeni na bocu rakije,
batine zbog bicikla, svega.
Uvijek tužna mati na kapiji, a tada je bilo lijepo,
lijepo kao tkanine sa sitnim cvjetovima koje voliš,
koje ti uvijek stoje u pozadini
kada mislim na tebe.
Dok nije došla tvornica,
pa svekar čije te noge čekaju u lavoru,
pa brat, pa ja, pa rat.
I na kocu samoća i ta ista mati s kapije samo sada s bolestima.
A ti se vraćaš iz dućana,
u pokretu svog života pristavljaš kavu,
iz dlana ti meko miriši pecivo.
Svi ostali budimo se puno kasnije,
oblačimo,
ponekad tako pomislim na tebe
kao što zapinje najlonska čarapa
i kočim se od ljubavi.
Sadržaj
Prvi korak u tamuPobjedu odnosi čovjek u donjem rublju
Ružmarin koji raste uz zid kuće
Uletjeli smo tako među skupinu Nijemaca
Hotel "Dunav"
Ovo mi se moglo samo učiniti
U najmanju ruku trebala bi sličiti
Protežnost je Božji atribut
Ti i ja kao da živimo u prazninama
Sjedili smo tako već godinama jedno pored drugog
Obavezno bi trebalo psa povesti u šetnju
Soba 325
Bio sam oko deset tisuća puta mrtav
U našem krevetu III
Hollywood
Polako se usustavljuju principi po kojima me boli
Priprema, pozor, sad!
(20. 11. svake godine, Vukovar)
Obiteljski vrtuljak
Načinimo jedno
U našem krevetu I
Grad osvojen na brzinu
France, je t’aime
Nama treba soba s dvije sobe
Riziko
U našem krevetu II
Ne volim rano, nasilno buđenje
Božićna čestitka
Brojevi četrdeset dva i trideset sedam
Ja bih se ubio da se ti sada porežeš!
Drži glavu iznad vode
Razglednica
Bez tebe
Ja nisam smjela znati kamo je otišla
Postavili su svoje kamere odmah uz rub ceste
Rano je jutro i ja odlazim iz tvog najtoplijeg stana
Sunce je bjesomučno letjelo po nebu
Nisam vješta u traženju stvari pogledom
Podsjeti me
Ponekad me zaskoči
Nježnost se nedvojbeno uvlači među nas
Pismo Željki J.
Boli me razmišljati o tvom životu
Što se dogodilo sa ženama iz mog života?
Imamo široki krevet
Impresum