Prvi korak u tamu | Ivana Bodrožić

* * *

Ti i ja kao da živimo u prazninama
između pragova željezničke pruge.

Zrinka ima prekinutu kralježnicu.
Ona je ujedno praznina među svojim roditeljima,
svakodnevno prešućeno prazno mjesto za stolom.

Ja sam praznina između 1991. i 2000.-svake-slijedeće,
između Vukovara i Zagreba.
Predah, tišina između dva zvuka
jureće lokomotive,
u djeliću sekunde skrenuti pogled
na čovjeka koji se odlučio zanijekati
bacivši se pod vlak.
Napuknuto, ali ne razbijeno staklo balkonskih vrata
s kojim se nikada ne zna što učiniti.
Obična prevarantica među čijim nogama se
povremeno zaglavi nečije srce.
Očekivano drugo,
a ne žalac koji puni tugom.
Crnilom.
Ukratko,
ništa.