Prvi korak u tamu | Ivana Bodrožić

* * *

Prvi korak u tamu.
Ne pali svjetlo, prati moj glas.
Dođi u krevet.

Započinjemo novu igru.

Prvo me osvaja tvoja kosa po licu.
Kosa kubanskog revolucionara
iz koje se prosipaju riječi po mojim obrazima.
Danas si svojim snažnim dlanovima
obranio jedan cijeli grad,
a sada se opiru o moja ramena.
Sav si zažaren,
zrak počinje tek negdje iznad naših glava.
Srce ti kuca unatrag, tako je uvijek
kad se spusti među moje noge.
Revolucionari su najpitomiji i najodaniji.
Pa se malo zadržavamo…
Jedno drugo kao pred kućom u ljeto
kada pada mrak, ništa se više ne vidi
i zrak je pun slutnje.
Ipak, tvoj lik se izdvaja
iz svih meni dosad poznatih oblika.
Još me samo malo pričekaj…

Danas je nedjelja.

Oprala sam kosu.
Ne moramo nikud.
Osim na Kubu.