Prvi korak u tamu | Ivana Bodrožić

* * *

 

Uletjeli smo tako među skupinu Nijemaca
u šetnji prema Gornjem gradu.
Oni, vođeni crvenom zastavicom,
mi, ne preblizu jedno drugom,
čekali smo prvu priliku da nas nešto razdvoji.
Hajde da nekako zaustavimo ovu kišu
prije nego se obruši na nas, pomislio sam.
Ti si bila na desnoj strani kolone,
pored gospođe u žutoj kabanici
koja je sigurno uzela cijeli Uskrsni paket.
I vidjelo se da Ti ne pripadaš njima,
imala si neku slavensku brigu na pameti,
biser u oku, umjetno uzgojen (ali ipak biser!),
ravnicu koja je tako umarajuća
i gdjegod koji sabirni logor.
I još pomalo ljuta na mene, pa ipak, toliko lijepa
u to, gotovo kišno jutro, u šetnji prema Gornjem gradu
da sam te poželio uhvatiti za ruku
(ali bila si još pomalo ljuta na mene)
i povesti u prvu putnu agenciju
koja će nas odvesti u onaj gradić u Austriji
gdje je Božić cijele godine.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.