Prvi korak u tamu | Ivana Bodrožić

* * *

Obavezno bi trebalo psa povesti u šetnju.
Obavezno bismo trebali ostati u kontaktu.
Obavezno bih trebala prema njemu uvijek
biti iskrena, ljubazna i dobronamjerna.
Prije svega, obavezno bi trebalo zaboraviti ono vrijeme
kada smo nakon svake kave okretali šalice
i kada smo iz Arene naručili svakome
po jedan lančić s privjeskom čarobne djeteline
s četiri lista (pisalo je pozlaćene, a poslije
se ispostavilo da se guli).
Jednoj ženi je ozdravilo sina,
stariji, dobrostojeći muškarac pronašao je
prekrasnu mladu ženu, bilo je to doba očaja.
Sve je daleko iza nas, stiže nova kupaonica.
Važno je da ostanemo bliski i privrženi.
Da nam se to više nikada ne dogodi.
Zanemarit ću onaj neznatni osjećaj pretvaranja.
Bivanja tvojom, makar nisam.
Bivanja sretnom, makar u to ne vjerujem.
Život je napokon dobar i više nikada
nećemo morati naručiti ništa čarobno.

Uostalom, to je bilo tako davno,
danas više niti ne znam, nisam u toku,
u kojim oblicima dolazi pomoć.