Prvi korak u tamu | Ivana Bodrožić

* * *

Drži glavu iznad vode,
iznad vode!
Nemoj prestati disati!

Gutam mutnu jezersku vodu
i znam da nikada neću naučiti plivati.
Oči me peku, nekoliko metara dalje
Cigančići ispiru pjenu šampona
sa sitnih tamnih tijela.
Stubištem je upravo prošao zumbul.
Traumatizirani junak se vraća u život.
Drži glavu iznad vode,
iznad vode!
Osjećam kako negdje gubim svoje sklisko tijelo.
Nemoj prestati disati!
U međuvremenu mi se pojavila na
dlanu jedna nova brazda.
To se lako vidi u njegovu otisku na prozoru kupea,
zadnji vlak uvijek čekam sama,
pa onda radim takve stvari.

Uspinjem se u posljednji vagon,
struk izvinut u čudu, nepridržan pri opasnoj kretnji
(nekada je to bilo kažnjivo!)

Nemoj prestati disati!