Prvi korak u tamu | Ivana Bodrožić

* * *

Ja nisam smjela znati kamo je otišla.
Kada se navečer vratila mirisala je na zimu
jer je bila zima, oči su joj se smiješile
jer nije bilo vrijeme za nasmijana usta.

Tajna je bila vidovnjakinja.
Danas, kada je o tome pitam, kaže:
Ma nisam vjerovala, sada to znam,
nitko ti neće reći da je mrtav,
ali nije htjela novac, rekla je,
ostavite to, kupite čokoladu,
imate dvoje prekrasne djece, sina i kćer.
Zato sam vjerovala, jer to je istina.

Ja se sjećam čokolade, taj put,
i da je sve oko te tajne završilo dobro i lijepo.
Druga je uzela novac i nije spominjala djecu,
samo je joj je ruka iznad slike kvrcnula
u zglobu.