Tamagochi mi je umro na rukama | Dorta Jagić

BAKIN BARDO THÖDOL

kukci izvrnuti na leđa tvrde
da je u cijeloj Dalmaciji
umro samo sjetni kovač, dida Stipan.
u staroj kovačnici godinama se prepiru o tom s muhama,
dok u mirisnoj sušari
izdrobljene bračne žarulje svjedoče
da je od vjenčanja lako uzlijetao
koljenima prema stropu
ako se na nj ne bi dobro pazilo.
jednom je tako, nasreću, zapeo u granju
velikog graba povrh kuće i
od tad je sve više sličio modrom balonu
s kompliciranim mehanizmom u kovčegu pri tlu.
ipak, u jednu nepodnošljivu zoru,
baka Ana odvezala mu je užad s nogu
i žurno mu pomogla da u času smrti
lizne prašinu sa strijele prve ljubavi.
nužan obred da bi poletio u pravom smjeru:
prema zlatnim klatnima
koje je bog iznad našeg sela iskovao