Tamagochi mi je umro na rukama | Dorta Jagić

CIVILNA VJEŽBA

 

uzalud sam se žalila.
pravnici vele da sam morala
sresti smrt u Kustošiji,
– po mjestu stanovanja ko i svi.
za mene su je napravili da bude
pjegava debela klinka
s glavom prenatrpanom staklenom vunom i klupkom
nehrđajućih čeličnih žica.
kad sam je spazila
gutala je ostatke baklave sjedeći na pragu
slastičarne Rufati Samija
i priječila ulaz muhama i odljubljenim parovima.
nije mi jasno kako
jer tad sam bila još s druge strane ceste
kad mi je precizno pljucnula malo Šerbeta ravno u aortu.
odmah sam umrla (samo na 24 sata)
a ona je značajno
doviknula pospanom šiptaru unutra
“ja sam stvar vježbe, discipline!”