Tamagochi mi je umro na rukama | Dorta Jagić

PRVI DORIAN GRAY

 

cijelog je života hodala trudna
snježnom pustinjom.
plemićkoga je roda pa joj je tijelo satkano
od najprobranijeg, najljepšeg snijega.
čedo u njoj je od krvi i mesa, čovjek je.
te zore priđoše joj seljanke od blatosnijega.
i gledale je. gledale sve
dok nije dobila trudove.
sitne buljooke ženice na ptičjim nogama
priniješe baklje njenom finocrtom licu.
smijale se priprosto i stvaranju i nestajanju vode.
smijale se, ali sve tiše, zbunjenije
dok nije ostalo samo golo novorođenče
ležati na snijegu.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.