Tamagochi mi je umro na rukama | Dorta Jagić

PRVI DORIAN GRAY

 

cijelog je života hodala trudna
snježnom pustinjom.
plemićkoga je roda pa joj je tijelo satkano
od najprobranijeg, najljepšeg snijega.
čedo u njoj je od krvi i mesa, čovjek je.
te zore priđoše joj seljanke od blatosnijega.
i gledale je. gledale sve
dok nije dobila trudove.
sitne buljooke ženice na ptičjim nogama
priniješe baklje njenom finocrtom licu.
smijale se priprosto i stvaranju i nestajanju vode.
smijale se, ali sve tiše, zbunjenije
dok nije ostalo samo golo novorođenče
ležati na snijegu.