Tamagochi mi je umro na rukama | Dorta Jagić

MAGLA

 

da je magla prva napuštena mladenka
nitko ni ne sluti.
njezin glas je zuj, a od brojeva 99.
ono čim se oko svijeta ovije
tijelo je pijanog djeteta koje udiše metaksu
iz naftalinskih jastuka
a krhki kostur mljacka joj dok jede naše siluete.
posebno strasno mrzi debelu djecu, podne,
užeglo žuto i preosjetljive žene.
u oko je ugradila
mravinjak koji krade lijepe živome priče
i prerađuje ih u čađu, dim i
krmelje.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.