Tamagochi mi je umro na rukama | Dorta Jagić

MJESEC

 

u doba dok su ljudi još jeli zemlju
bili sretni i tjelesno čisti bez dodira s vodom
mjeseca nije bilo na nebu
jer je bio rastopljen u rijekama.
jedne proljetne večeri
ljudi su počeli piti vodu samo zato
što se to ne smije
i noću popiše svu mjesečinu.
ujutro su se probudili smrtni, vodeni i prljavi
a mjesec je otišao na nebo
da nam posluži kao otisak
našeg prvog, čistog čela.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.