Tamagochi mi je umro na rukama | Dorta Jagić
MJESEC
u doba dok su ljudi još jeli zemlju
bili sretni i tjelesno čisti bez dodira s vodom
mjeseca nije bilo na nebu
jer je bio rastopljen u rijekama.
jedne proljetne večeri
ljudi su počeli piti vodu samo zato
što se to ne smije
i noću popiše svu mjesečinu.
ujutro su se probudili smrtni, vodeni i prljavi
a mjesec je otišao na nebo
da nam posluži kao otisak
našeg prvog, čistog čela.
Sadržaj
1. STANOVI ZA JEDAČE STROPOVAPostanak
Prvi Dorian Gray
Mjesec
Magla
Jugo
Apokrif o ruži
Pramreža
Muzej
Koža za rode
Iz potiljka im rastu sipe sa selotejpom na otvorima za tintu
Zečja usna
Činovniku nema tko da piše
(nađena stranka iz nepostojećeg dnevnica)
Doslovno, samo doslovno
Kontrola leta tepiha
(š)Kartoteka
Nadrijabuke
Kćerinstvo kiše
Riblji arhiv
Bakin Bardo Thödol
Sjene
Umirovljena mora
Bake
Vunena žena
Himenej
Gondolijeri
Pozdravi
Minute šutnje na odašiljaču
Ples kompozitora
Neosveci
Grobotoici
Loža hvatača pomisli
Otok
Oluje epigoni
Planinom
Naša zemlja
Nestanak
2. ANĐELI OD NEVIDLJIVOG PORCULANA
Pamtilišta
Udaljavanje
Pomrčina
Čudi li ču
Trag
Nevažni anđeo
Tavanski prozori
3. IMA NEŠTO PRAŠNO NA NEBU ŠTO ZAGUŠUJE SVAKU OVOSTRANU MJESEČINU…
Sunce!
Suncilište
4. FILIPINI
Ručak kod Castillo Family
Liliputanci, smrt i smiješak
Pred Apo Islandom
Manila, mabuhay! Sorry, but we are not Americans
Ananas
Na istoku planeta
Bezdan
Autofagia
5. GLINA UNAKAŽENA RAZUMOM
Inicijacija u ja
Moja glava
Tamagochi mi je umro na rukama
Suncokretovo jaje
Žensko pismo
Civilna vježba
Niznesenje
Grof
Nesanica
Mravlja kiselina
P. S.
Impresum
