Tamagochi mi je umro na rukama | Dorta Jagić

GROBOTOICI

svi koji mnogo misle na smrt
rođeni su grobari.
ostale ljude živcira baš sve kod njih.
naprimjer, što im pri hodu
iz carskog reza stalno ispadaju violončela.
to, svi kažu, pravi buku punu smrti.
i što im rekvijemi popravljaju krvnu sliku.
i te mliječne nedovršene ruke koje polažu
na svoja dva tanko ispredena neba u crnim cipelama.
ali da su nisu lijepi ne može nitko reći!
kostur im je od mutnih i tužnih dijamanata i
nesretno su zaljubljivi
pa im je u glasu uvijek krik
kao lahor iz središta zemlje.
po Nekroobrtničkom pravilniku
još od prve prehlade počinju s potkresavanjem tajne živice
koja nas dijeli od mrtvih
i s time nastave sve do samrtničke postelje
kad im niknu trajni vuneni zubi