Tamagochi mi je umro na rukama | Dorta Jagić

KOŽA ZA RODE

 

nakon smrti
nikad više ne dotaknu do zbog novih
prevelikih i neumornih krila
samo rijetke ptice.
nebuju bez kraja etiopijski agapornis,
zeba i tasmanijska neofema.
sa svojim starim krilima nastavljaju mnoge,
kao kolibri, škotski krstokljun
i zelenoortska čiopa.
ali kad umre, jedino roda
ostane potpuno obeskriljenog tijela
pa u noći bez mjesečine
dopuže najbližoj dječjoj sobi
gdje se zavuče uza zid pod krevet.
s dnom drvene konstrukcije srasta onom brzinom
kojom je prekriva plastelinska koža s Nila;
taj endemski materijal naprosto guši
njenu bujajuću nostalgiju za nebom.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.