Tamagochi mi je umro na rukama | Dorta Jagić

TAVANSKI PROZORI

 

po tome što se lecnuo,
drugačije zatvorio nego inače shvatila sam.
ma odavna slutila sam da je živ,
živ onoliko radosno koliko i svi tavanski prozori.
ta radost nema veze s putom
od zatvorenosti k otvorenosti,
već koliko bitne stvari
ljudi mogu kroz prozore vidjeti.
istina, kut od 90 stupnjeva
mladom prozoru sva su dnevna lutanja,
kao psu duljina lanca, ali
pouzdano znam da moj prozor
ima zanimljivu i smrtnicima sasvim
nepoznatu sudbinu, naime,
osim mase materijalnih,
ljudima služe i rijetke oduhovljene stvari
napr. prozori i ognjišta.
evo, opet se sam otvorio.
i stresao se onako
kao kad bi prikupio hrabrosti do kraja mi
ispripovijedati o tavanskim prozorima
koji su zapravo najmlađi i najkrhkiji oblici anđela.
ali, upravo je kroza nj zabljesnulo sunce u sobu.
moram ga zatvoriti i primaći grilje

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.