Malešne | Miroslav Kirin

MAJSTORI

Jutros sam, kao što je bilo dogovoreno, pustio majstore u kuću. Dva starija i jednoga mlađeg. Šegrta. Odmah prionuše poslu, ne otežu praznim pričama uz čašicu rakije, tu su da ugrade nove prozore, kažu unoseći prozore u spavaću sobu. No, čim se povukoh u svoju sobu, začuh lomljavu, kao da demoliraju stan. Odškrinuo sam vrata sobe u kojoj rade. Sve normalno, mlađi upravo dodaje prozorsko krilo iskusnijem kolegi. Nasmiješih se ne rekavši ništa i zatvorih vrata. Čim sam sjeo za stol kako bih nastavio s radom, opet začuh lomljavu, a ovaj put i galamu, zvuke ljute prepirke. Ponovno potrčah ne bih li ih uhvatio na djelu. U sobi, opet mir, prozor je već ugrađen, majstori prekriženih ruku sjede i zadovoljno ga promatraju. Stariji se majstor već bio pripremio da zapali cigaretu i ispuši je nalakćen na prozor, ali ju je na brzinu ugurao u džep čim sam otvorio vrata. Što se događa? htio sam znati. Najmlađi zine da izusti odgovor, ali odgovor je, prijatelju, istog časa odnio vjetar.