Malešne | Miroslav Kirin

TRINAEST KRAVA

Trinaest je krava mirno, bez pastira, paslo po alpskim obroncima blizu sela u koje je ljeti znao dolaziti Thomas Bernhard sa svojom družicom. Tako je bilo godinama, sve do prošle srijede. Tada je to krdo krava, svih trinaest, iz nepoznata razloga pojurilo prema rubu pašnjaka ispod kojega je ponor i dio njih je jednostavno – skočio u bezdan. Dio se, pak, više nije mogao zaustaviti ugledavši bezdan, pa su se survale i one, premda to nisu kanile. Tek je jedna preživjela zato što je pala na mekana tijela ostalih. Filozofi, prirodoslovci, učeni crkveni ljudi i pjesnici razglabaju zašto se to dogodilo, zašto je samo jedna preživjela, upiru prst u nju. A kao da joj je još i to trebalo, zar joj nije dovoljna spoznaja da je jedina preživjela, da si svakodnevno postavlja pitanje Zašto baš ja?, da se osjeća najosamljenijom na svijetu, da noću razgovara s dušama stradalih krava, a jutrom želi poći k njima, ali ne može, ne, drže je tu u staji, privezanu, obasjanu toplim svjetiljkama, hrane sijenom i poje vodom, nikad više neće vidjeti zelene pašnjake, zamarati se pomišlju o samoubojstvu, ne, ona će živjeti, dobri su se ljudi pobrinuli da živi i dalje.